Otrovno nasljeđe: Kako je Hrvatska postala smetlište
Dok europske metropole iz otpada griju stanove, Hrvatska se guši u klijentelizmu, ekološkom kriminalu i sustavu koji je zakazao na svim razinama.
Dok europske metropole iz otpada griju stanove, Hrvatska se guši u klijentelizmu, ekološkom kriminalu i sustavu koji je zakazao na svim razinama.
Priča o otpadu u Hrvatskoj ne mijenja se godinama. Struka nudi konkretna inženjerska rješenja, političari prodaju parole, a oni koji vrebaju iz sjene pune džepove gotovinom. Dok gradovi poput Beča i Kopenhagena iz smeća griju domove, u Zagrebu se o modernim energanama raspravlja kao o nepoznatoj i opasnoj sili. Ova inverzija stvorila je plodno tlo za mješavinu zelenog amaterizma, političkog klijentelizma dviju najvećih stranaka i čistog ekološkog kriminala.
Gradska uprava na čelu s Tomislavom Tomaševićem profilirala se na beskompromisnoj borbi protiv energana. U konačnici, o složenim inženjerskim procesima odlučuju ljudi čiji se stručni kapacitet svodi na populizam, navodi Nacionalno Plus. Priča se o idealima društva bez otpada, no brojke su neumoljive. Fizikalno je nemoguće reciklirati najmanje 30 do 40 posto otpada. Kada se zabrane moderna postrojenja za taj neupotrebljivi dio, nastaje kaos. Otpad se mora izvoziti po cijenama od 150 do 250 eura po toni, a gdje su visoki troškovi i nered, tamo se brzo udomaći i podzemlje.
Ono što se razotkriva jest zastrašujuća istina o državi: sustav kontrole ili je potpuno zakazao, ili uopće ne postoji, ili je pod izravnom kontrolom otpadne mafije. Ključni preduvjet za ovakav kriminal je dugogodišnja negativna selekcija unutar ministarstava i inspekcija pod upravom HDZ-a i SDP-a. Pošteni inženjeri i inspektori sustavno su gurani na marginu, dok su ovlasti dobivali poslušni stranački kadrovi čiji je jedini zadatak bio klimati glavom. Saborski zastupnik SDP-a Mihael Zmajlović nedavno je upozorio da je Hrvatska postala "meka za eko-kriminal u cijeloj Europi", izravno prozivajući Vladu Andreja Plenkovića zbog izmjena propisa koje su, po njegovim riječima, dovele do "sustavne dekonstrukcije sustava gospodarenja otpadom".
U tako pročišćenom sustavu, varaždinski inovator Josip Šincek i njegova tvrtka Tipos Resurs dovezli su preko 1700 kamiona opasnog i medicinskog otpada iz Italije i Slovenije. Taj su teret pod lažnim dokumentima zakapali po Lici i Benkovcu. Šincek je pred USKOK-om izravno optužio Andriju Mikulića, bivšeg glavnog državnog inspektora i utjecajnog HDZ-ovca, da ga je reketario i tražio 500 tisuća eura mita kako bi inspekcija žmirila na njegove poslove. No, slučaj u Lici nije usamljen; Zmajlović je podsjetio i na 33 tisuće tona otpada na području Gospića koji, prema vještačenju, sadrži opasne kemikalije, nazvavši ga "spomenikom kaosu i neredu koji HDZ radi sustavno već godinama".
"To je slika domoljublja na njihov način, prije podne ruka na srcu i zaklinjanje u Hrvatsku, a poslije podne ručkovi s mešetarima i dogovaranje provizija", stoji u komentaru uredništva Nacionalnog Plusa.
Zakapanje tisuća tona toksičnog i medicinskog otpada u kršu Like, koji je glavni spremnik pitke vode za veliku većinu Hrvatske, nije običan komunalni šverc. Riječ je o izravnom ugrožavanju nacionalne sigurnosti i trovanju vlastitog naroda. Kada su tijekom više desetljeća vlasti HDZ-a i SDP-a dozvolile da se zbog privatnih mitova i poslušnosti stranci onečiste zone zaštite vode, to se više ne može smatrati običnom administrativnom greškom, nego potpunim raspadom države. Zmajlović je pritom naglasio da je Vlada ukinula obvezu da svako poduzeće ima licenciranu i educiranu odgovornu osobu za gospodarenje otpadom, koja je odgovarala vlastitom imovinom, te je fleksibilizirala financijsko jamstvo, što znači da se sanacija onečišćenja sada prebacuje na teret građana. "Da je financijsko jamstvo bilo adekvatno, iz njega bi se naplatila sanacija otpada u Lici, a ne da to plate građani", poručio je.
U ovom kaosu svi imaju proračunat interes. Lijevi populisti i aktivisti koji se protive elektranama prikupljaju lake političke poene odbacujući tehnička rješenja. U isto vrijeme, zaštitnici iz stranaka HDZ-a i SDP-a, zajedno s kriminalnom mafijom koja se bavi otpadom, zarađuju milijune kroz umjetno podignute cijene zbrinjavanja i noćno zakapanje smeća. Dok Europa pretvara otpad u energiju, u Hrvatskoj on ima samo dvije namjene: jedni ga koriste za prikupljanje glasova, a drugi, uz odobravanje stranačkih sljedbenika, obogaćuju se nauštrb zagađene prirode i narušenog zdravlja ljudi. S obzirom da otpad u Lici sadrži deset puta više ugljika od dopuštenog, izvoz u Austriju i Njemačku nije zakonski moguć, a ni solidifikacija. Zmajlović je stoga pozvao Vladu da hitno formira krizni stožer s hidrogeolozima, geotehničarima i inženjerima zaštite okoliša, ističući: "Pozivam Vladu da ne analizira nemoguća rješenja nego da hitno pristupi sanaciji lokacije."