Stručno vještačenje naručeno od USKOK-a potvrdilo je prisutnost opasnih PFAS spojeva na ilegalnom odlagalištu u Gospiću. Onečišćenje tla teškim metalima i podzemnih voda 'vječnim kemikalijama' predstavlja trajnu prijetnju okolišu i zdravlju.
Koncentracija od 200,5 nanograma po litri, dvostruko više od hrvatskog i europskog praga za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji, izmjerena je u podzemnim vodama na ilegalnom odlagalištu otpada u Bilajskoj ulici 50 u Gospiću. Tu je brojku, koja se odnosi na opasne PFAS spojeve poznatije kao "vječne kemikalije", potvrdilo stručno vještačenje Geotehničkog fakulteta u Zagrebu naručeno od strane USKOK-a. Granica je, za usporedbu, postavljena na 100 ng/l.
Iz nadležnih krugova poručuju kako onečišćene podzemne vode nisu povezane s javnim vodoopskrbnim sustavom, no to ne otklanja ključnu opasnost. Krški teren u Lici, ispresijecan brojnim pukotinama, pogoduje brzom širenju zagađivača i prijeti znatno većem području. USKOK je u priopćenju dijagnozu sažeo ovako: "Može se zaključiti da se radi o lokalno značajnom, ali progresivnom utjecaju, koji je već doveo do trajnih promjena u okolišu te bez provedbe mjera sanacije predstavlja trajni izvor onečišćenja s tendencijom širenja".
Godinu dana nakon prvotnog otkrića utvrđeno je da se u napuštenim pogonima nekadašnjeg PPK Velebit nalazi oko 37.000 tona ilegalno odloženog otpada. Od toga je približno 33.000 tona zatrpano i toliko izmiješano s tlom da je njihovo odvajanje praktički nemoguće, riječ je o opasnoj kombinaciji industrijskog otpada, ostataka obrade elektronike, medicinskog otpada, plastike i drugih materijala.
Analize tla otkrile su alarmantne koncentracije teških metala: bakar je dosegnuo gotovo 10.000 mg/kg, što je stotinu puta više od dozvoljene granice, dok je razina olova premašila 1.000 mg/kg, odnosno desetak puta iznad dopuštenog. Otpad je označen kao opasan i ekotoksičan, a štetno djeluje na okoliš na gotovo 18.000 četvornih metara.
PFAS je zajednički naziv za golemu skupinu, više tisuća, otrovnih, sintetičkih kemikalija koje se u industriji primjenjuju od četrdesetih godina prošlog stoljeća. Njihovo glavno obilježje, vrlo čvrsta veza između ugljika i fluora, čini ih otpornima na toplinu, vodu i masnoće, zbog čega su završile u posuđu s neprianjajućim slojem, vodootpornoj odjeći, ambalaži za hranu, pjenama za gašenje požara, kozmetici i elektronici.
Upravo ta kemijska postojanost istovremeno ih čini gotovo nerazgradivima u prirodi, ne raspadaju se ili se raspadaju vrlo sporo, ostaju u tlu i vodi desetljećima ili stoljećima, nakupljaju se u biljkama i životinjama te dospijevaju u ljudski prehrambeni lanac. Ljudi ih najčešće unose putem zagađene vode i hrane. Dugotrajna izloženost povezuje se s povećanim rizikom od nekih vrsta karcinoma, oštećenjem imunološkog sustava, povišenim kolesterolom, poremećajima u radu štitnjače te problemima s plodnošću, a djeca su posebno ranjiva jer izloženost može dovesti do problema u razvoju.
Stručnjaci su zaključili da odlagalište u Gospiću predstavlja trajni izvor zagađenja s potencijalom daljnjeg širenja ako se ne sanira. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost proučava četiri mogućnosti, a njihovi troškovi drastično se razlikuju. Najpovoljnija opcija, postavljanje vodonepropusnog pokrova na lokaciju, koštala bi dva do tri milijuna eura, ali ne uklanja izvor onečišćenja.
Iskopavanje i odvoz otpada u inozemstvo stajalo bi između 20 i 25 milijuna eura, dok bi spaljivanje u specijaliziranim postrojenjima izvan Hrvatske moglo doseći između 100 i 125 milijuna eura. Ključni problem leži u tome što Hrvatska trenutno nema ni odlagalište za opasan otpad ni spalionicu koja bi mogla primiti i sigurno zbrinuti taj materijal. Dok se pripremaju natječaji za uklanjanje manjeg dijela otpada, građanska inicijativa "Gospić je naš dom" ukazuje na sporu i nekoordiniranu reakciju institucija te zahtijeva hitnu sanaciju i utvrđivanje odgovornosti svih u lancu.
