Neslaganje u samoj vladajućoj koaliciji oko interpretacije nedavno obilježene 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja izbilo je u prvi plan nakon što je premijer Andrej Plenković u Kninu izjavio da je "Oluja spasila Bihać od prijeteće humanitarne katastrofe". Tu je rečenicu časopis Bosna, čiji je izdavač Bošnjačko nacionalno vijeće na čelu s Plenkovićevim koalicijskim partnerom, saborskim zastupnikom Arminom Hodžićem, prije tri tjedna proglasio dijelom "ljetnjeg mita".
Premijer je, naime, u svom govoru na proslavi Oluje ocijenio da je ta operacija promijenila odnos snaga u Bosni i Hercegovini i otvorila put Daytonskom sporazumu. No, u tekstu objavljenom u Hodžićevom časopisu pod naslovom Ljetnji mit: Zašto se stalno insistira na laži da je Hrvatska spasila Bihać od sudbine Srebrenice, takav se narativ oštro odbacuje kao "običan povijesni falsifikat".
Tuđmanova dvojba na Brijunima
Spašavanje Bihaća, enklave okružene srpskim snagama iz Krajine i Republike Srpske, godinama je dio službenog hrvatskog narativa o Oluji. Međutim, transkript sa sastanka održanog 31. srpnja 1995. na Brijunima otkriva da je i sam predsjednik Franjo Tuđman imao ozbiljne dvojbe oko opravdanosti korištenja Bihaća kao glavnog razloga za pokretanje operacije.
"Kao što znate, mi smo bili odlučni da pođemo u daljnje operacije, čemu je ova operacija pothvat Grahovo-Glamoč trebala također poslužiti i u odnosu na Bihać, ali i radi opkoljavanja Knina. Međutim, sada je takva situacija da su nam predstavnici UN-a, Akashi, Stoltenberg, sa Srbima taj razlog izbili iz ruku", citirao je Tuđman, prema transkriptu korištenom u haškim sudskim procesima. Zaključio je da "prodor do Bihaća može biti samo sporedni sada" te da "moramo naći neku izliku za našu akciju".
Zanimljivo, sastanak je održan samo deset dana nakon što je Tuđman primio dramatično pismo načelnika općine Bihać Adnana Alagića. On je tada upozoravao da sudbina 180 tisuća ljudi visi o koncu i molio predsjednika Hrvatske: "Molim da sa svoje strane učinite sve što je u vašoj moći da se spasi ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo." Alagić je isticao kako jedinu nadu polažu "u naše hrabre borce i prijateljski hrvatski narod".
Povjesničar Klasić: Hrvatska je pomogla, ali nije spasila Bihać
Časopis Bosna u svom tekstu citira i povjesničara Hrvoja Klasića koji decidirano tvrdi da "operacija Oluja nije bila spas za Bihać, koji je preživio zato što ga je Peti korpus Armije BiH obranio". Klasićev je stav, prenosi časopis, da je "Hrvatska pomogla, ali nije spasila Bihać".
Redakcija Bosne u tekstu proširuje tu tezu, naglašavajući da "bihaćka enklava, za razliku od demilitarizirane i izolirane Srebrenice, u ljeto 1995. nije bila bespomoćna žrtva pred padom, već aktivna i organizirana vojna sila". Upozoravaju i na širi politički kontekst, tvrdeći da "u kontekstu suvremenih političkih odnosa, posebno između Zagreba i Sarajeva, ovakvi narativi nisu samo pitanja prošlosti, već i dio šire strategije pozicioniranja Hrvatske kao faktora stabilnosti u regiji".
Mlinarićeva izjava kao povod, Dudakovićevo svjedočanstvo kao protuteža
Neposredan povod za tekst u Hodžićevom časopisu bila je izjava drugog koalicijskog partnera, saborskog zastupnika DP-a Stipe Mlinarića, koji je nedavno izjavio da je "nakon tisuću dana opsade Bihać prodisao jer ga je HV oslobodio".
No, povijesni izvori nude nijansiraniju sliku. General Atif Dudaković, zapovjednik Petog korpusa Armije BiH, dočekao je 6. kolovoza 1995. hrvatskog generala Marijana Marekovića na mostu na Korani kod Tržačkih Raštela riječima: "Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli." Iako je Dudaković godinama poslije isticao da je njegova vojska imala vlastite ciljeve sinkronizirane s Olujom, uvijek je naglašavao da "bez Hrvatske deblokada Bihaća ne bi bila ovako brza".
Časopis Bosna izražava žaljenje što "na revizionistički narativ gotovo da nema adekvatnog odgovora iz Bosne i Hercegovine" te zaključuje da "izostanak jasnog odgovora iz BiH omogućava trajanje jednog ideološkog mita koji zamagljuje stvarnu ulogu lokalnih branitelja i značaj njihove žrtve".