Pletene 'alkaruše' Sinjanke Marine Bilobrk osvojile srca

Dok se Sinj priprema za svoje najsvečanije dane, jedna je mještanka tradiciju pretvorila u jedinstven modni detalj koji je izazvao veliku pažnju. Ručno pletene torbe inspirirane Sinjskom alkom, koje potpisuje Marina Bilobrk, posljednjih su tjedana postale pravi hit, a interes za njih nadmašio je sva njezina očekivanja.

Iako bi mnogi u tome vidjeli priliku za unosan posao, za ovu je Sinjanku pletenje mnogo više od toga. Za portal DalmacijaDanas otkrila je kako je sve počelo sasvim slučajno, jednim svadbenim poklonom, te zašto nema namjeru svoj hobi pretvoriti u obvezu.

Od svadbenog poklona do internetskog hita

Priča o popularnim 'alkarušama' započela je prošle godine fotografijom koju joj je poslala kolegica planinarka. Iako joj se ideja odmah svidjela, zbog svakodnevnih obveza nije joj se uspjela posvetiti. "Posao, kuća, suprug, djeca... uvijek je bilo nešto važnije", prisjeća se Marina Bilobrk. Prava prilika ukazala se pozivom na vjenčanje prijateljice koja se udala za alkara.

"Pomislila sam kako bi takva torba bila lijep detalj uz svadbeni poklon. Isplela sam je, objavila fotografiju i mislila da je to priča koja tu završava. Nisam ni slutila da će izazvati toliko interesa", rekla je Bilobrk za DalmacijaDanas. Ubrzo je na prijedlog susjede nastao i clutch model, a pozitivne reakcije i narudžbe nisu prestajale stizati.

Vještina stara desetljeća i sati strpljenja

Marinina ljubav prema kukičanju seže u rano djetinjstvo. Osnove ove vještine naučila je sa samo šest ili sedam godina od jedne mlađe djevojčice u svom selu. "Tada nije bilo mobitela. Bilo nas je puno djece... Danas to možda zvuči neobično, ali tada smo jedni od drugih učili razne vještine", prisjeća se. Nakon dugogodišnje stanke, kukičanju se vratila prije desetak godina tijekom rodiljnog dopusta, inspirirana televizijskim prilogom o amigurumi tehnici izrade igračaka.

Izrada svake torbe zahtijeva mnogo truda i vremena. "Sve ovisi o modelu, veličini i materijalu. Nekad mi treba pet sati, a nekad više od dvadeset. Svaka je drugačija i svakoj se posvetim jednako", objašnjava ova rukotvorica. Upravo je ta posvećenost ono što njezine 'alkaruše' čini posebnima.

Hobi koji ostaje hobi

Unatoč sve većoj popularnosti, Marina Bilobrk odlučna je u namjeri da pletenje zadrži isključivo kao hobi. Radi kao trgovački putnik i ističe kako joj je slobodno vrijeme dragocjeno. "Zanimanje je puno veće nego što ja mogu napraviti... Ovo mi je hobi i želim da tako ostane. Pletenje i planina moj su odmor za dušu i tijelo. Kada sjednem i uzmem kukicu u ruke, potpuno se opustim. To je moje vrijeme", naglašava.

Svjesna je da ne može ispuniti sve želje, ali je sretna zbog svake pozitivne reakcije. "Mislim da uopće nisam svjesna koliko su torbice odjeknule. Kada vidim reakcije ljudi, stvarno mi bude toplo oko srca", priznaje. Iako se ponekad našali da bi joj trebao stroj, dodaje kako "onda to više ne bi bilo to".

Za kraj, otkrila je i svoju najveću inspiraciju. "Za mene Sinjska alka nije samo natjecanje. Ona je srce Sinja. Kad dođe Alka, osjeti se zajedništvo, ponos i poštovanje prema ljudima koji su obranili naš grad. To se ne može opisati riječima, to se jednostavno živi", zaključila je Bilobrk. I dok će mnoge Sinjanke ovih dana ponosno nositi njezine 'alkaruše', autorica poručuje da će nastaviti plesti dok god je to ispunjava i veseli.