Nakon što su proglašeni najružnijim, a potom i najtužnijim gradom, građani Ploča odlučili su progovoriti o ljepotama svog grada. Poručuju: nemamo ostatke Rimskog Carstva, ali imamo prirodne znamenitosti koje se ne mogu usporediti ni s jednim dijelom svijeta.
Građani Ploča digli su glas nakon niza uvredljivih titula koje su im dodijeljene u posljednje dvije godine. Prvo ih je britanski portal Telegraph proglasio najružnijim obalnim gradom u Europi, a nedavna rasprava na Redditu okrunila ih je kao najtužniji i najdepresivniji grad u Hrvatskoj. Pločani, međutim, ne misle tako i spremni su dokazati suprotno.
Maja Erak, koja u Pločama živi više od pola života, grad vidi potpuno drugačijim očima. "Ovaj grad nije ni ružan ni depresivan, naprosto je pozitivno drugačiji, s ritmom i vibrom, koji morate osjetiti ako tu živite", kaže Maja za Slobodnu Dalmaciju. Arhitekturu karakterističnu za razdoblje nakon Drugog svjetskog rata ne smatra nedostatkom, već posebnošću. "Ploče su mala Venecija, gdje god krenete kroz grad u vidokrugu je voda i pregršt zelenila. Najduža kamena riva u Dalmaciji, najčešće okupana suncem gdje vam je sve na pet minuta", dodaje.
Tihana Pažin ističe kako se veliki dio grada razvijao u drugoj polovici 20. stoljeća kao lučki i industrijski centar, gdje je funkcionalnost bila ispred estetike. "Sam grad možda nema tipičnu mediteransku estetiku ili povijesnu arhitekturu, no kroz svoj prirodni položaj i ljepotu kojom je okružen i svoje specifičnosti grad ima", objašnjava.
Poznati pločanski glazbeni trio Parmachy, koji čine Sanja, Neda i Tomislav Parmać, ponosno ističu ono što Ploče čini posebnima. "Nažalost, nemamo ostatke Rimskog Carstva ili Austro-Ugarske monarhije s kojima bi mogli privlačiti turiste iz cijelog svijeta, ali imamo zato naše prirodne znamenitosti koje se ne mogu usporediti ni s jednim dijelom svijeta", poručuju. Dodaju kako su snimke Ploča iz zraka impresivne i smatraju da nemaju konkurenciju u usporedbi sa sličnim manjim mjestima. "Za nas su Ploče najsretniji grad na svijetu", zaključuju glazbenici koji su nedavno u svom gradu održali tradicionalni koncert u čast Oliveru Dragojeviću.
Jasna Krilić, rođena na Crnoj Rici, prisjeća se vremena kada su tamo bile samo barake i jedan javni WC. Unatoč životu u više gradova, svako ljeto vraćala se u Ploče. "Mogla sam ja birati i druge destinacije, ali ostao mi miris mora, pijesak pod nogama, kamene hridi na Tankoj Punti, šetnja rivom i poznati ljudi u mojim mislima", kaže Jasna i poziva sve skeptike: "Tko misli suprotno, neka dođe kod mene na plažu, skočite s moje skakaonice u jezero, prošetajte dalje 300 metara na plažu ili se odvezite na ušće pa da vas onda čujem."
Mlada Josipa Glamuzina kratko je i rezolutno odbacila negativne etikete: "Niti sekunde se ne slažem da su Ploče ružan ili depresivan grad. Upravo obratno, ovo je jedan mali, simpatični gradić, siguran i miran, idealan za zasnivanje obitelji i život."
Ante Štrbić Fulin, ugostitelj od 1967. godine, u svojoj dugogodišnjoj karijeri susreo je bezbroj gostiju iz cijelog svijeta. "Nikad nisam čuo da netko o Pločama govori u negativnom kontekstu. Naprotiv, hvalili su prednosti ovoga grada i uvjeta života u njemu. Kod mene su se raspitivali o kupnji stana ili zemljišta jer žele upravo ovdje živjeti", prisjeća se Fulin i nabraja adute: "Imamo rivu, tri plaže, ušće, Baćinska jezera i ne mogu se načuditi da netko tako piše o Pločama."
Mario Pavić smatra kako svako mjesto ima življe i uspavanije dijelove godine, ovisno o sezoni i afinitetima posjetitelja. "Za ljubitelje prirode, šetnje, sporta, bicikliste i aktivnosti na otvorenom, Ploče su sigurno top destinacija", ističe. Ljubiteljima noćnog života i shoppinga savjetuje da zaobiđu grad. "Depresija je, kao i ljepota, individualna stvar, ako želiš dozvoliti depresivan dan ili tjedan, imaš ga i u velikom i lijepom Beču", zaključuje Pavić.
Fotograf Martin Burić s dozom humora komentira epitete koji se lijepe njegovom gradu: "Najtužniji? Mora da se zabunio i zamijenio slova t i j. Jer, ako ne računamo Grooood, Ploče su skoro najjužniji grad." Kao primjer gostoljubivosti Pločana izdvaja Ribarsku noć.
Zoran Parmać, glazbenik koji je obišao Europu i Ameriku, ne krije oduševljenje rodnim gradom: "Duša mi pjeva kad dođem u Ploče, jedino mi se ovdje pišu pjesme, jedino mi se ovdje igra nogomet, jedino mi se ovdje prave djeca!" Sumnja kako negativne kampanje nisu slučajne: "Možda, ipak, postoje neke tajne, mračne sile koje guraju tu agendu o Pločama iz, pitaj Boga, kojih razloga i s kakvim ciljem, ali ja mislim da to nije slučajno, nego sve više sliči na kampanju."
Likovni umjetnik Jure Jovica, koji je u Ploče stigao 1974. godine iz Staševice, svjedočio je transformaciji grada iz industrijskog središta u mjesto drugačijeg načina života. "Pitam se, jesu li ljudi koji tako negativno pišu o Pločama, ikada došli u grad i osjetili njegovo bilo ili ih vodi dojam koji dobiju s magistrale, dok prolaze", pita se Jovica.
Posebno ističe bogat kulturni život zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu koje vodi Karla Šestan. "Pločani mogu uživati u Adventu, uskrsnim događanjima, Pločanskom ljetu i brojnim drugim sadržajima", nabraja Jovica, koji je i autor pjesme posvećene gradu: "Najljepši si, grade moj. Kud god krenem nosim te u srcu svom. Grle te jezera, Neretva i more."
Karla Šestan, voditeljica Pučkog otvorenog učilišta, poziva sve koji stvaraju mišljenje na temelju glasina da posjete Ploče. "Nazvati Ploče 'najdepresivnijim gradom' više govori o predrasudama nego o samom gradu. Svako mjesto ima svoje izazove i vrijednosti. Oni koji ovdje žive znaju cijeniti zajedništvo, opušteniji ritam života i ljepotu koja ih svakodnevno okružuje", poručuje.
