Prošlotjedni masovni priljev migranata u španjolsku enklavu Ceutu, jednu od dvije kopnene granice Europske unije s Afrikom, izazvao je politički potres u Europi i ponovno bacio svjetlo na stoljetnu povijesnu posebnost. Dok se EU suočava s prvim velikim testom svog novog Migracijskog pakta, ostaje pitanje: kako su se dva španjolska grada, Ceuta i Melilla, uopće našla na obali Sjeverne Afrike?
Stoljeća povijesti na 20 četvornih kilometara
Španjolska prisutnost u Sjevernoj Africi vuče korijene iz razdoblja kada su europske sile gradile svoje kolonijalne imperije. Dok je Madrid kroz stoljeća izgubio većinu svojih prekomorskih posjeda, ove dvije enklave, zajedno sa skupinom stjenovitih otoka poznatih kao Plazas de Soberanía (Chafarinas, Alhucemas i Penon de Velez de la Gomera), ostale su pod njegovom upravom.
Maroko, koji je neovisnost od Francuske stekao 1956. godine, redovito osporava španjolski suverenitet nad tim teritorijima, nazivajući ih Sebtah i Melilah. Za Rabat, radi se o teritorijalnom integritetu; za Madrid, o povijesnom pravu i suverenitetu koji traje više od pet stoljeća.
Pravni argumenti i politička stvarnost
Marokanski zahtjev za Ceutom i Melillom prvenstveno je političke prirode. Stručnjaci ističu da je situacija donekle usporediva sa španjolskim zahtjevom za Gibraltarom, britanskim prekomorskim teritorijem koji se nalazi na suprotnoj strani Gibraltarskog tjesnaca. Obje strane koriste povijesne argumente kako bi opravdale svoje pozicije.
Odnos između Madrida i Rabata dodatno se zakomplicirao u ožujku 2022. godine, kada je španjolski premijer Pedro Sánchez u pismu marokanskom kralju izrazio podršku marokanskom suverenitetu nad Zapadnom Saharom. Taj diplomatski potez, iako usmjeren na poboljšanje bilateralnih odnosa, nije promijenio dugogodišnje stajalište Španjolske o vlastitim enklavama.
Kriza koja je otvorila stare rane
Nedavni događaji dramatično su ilustrirali ranjivost ovih teritorija. Prema različitim izvorima, između 40.000 i 60.000 ljudi pokušalo je ući u Ceutu. Channel News Asia navodi brojku od 50.000 migranata, El País piše o više od 40.000, dok Al Jazeera i UNIAN govore o 60.000 ljudi. U stampedu je život izgubilo više od 70 osoba, prema Politicu, dok Al Jazeera precizira da su poginula 72 migranta.
Većina onih koji su ušli u grad ubrzo se vratila u Maroko, sigurnosne snage procjenjuju da je enklavu napustilo 73.500 ljudi. Lokalne vlasti procjenjuju da je u Ceuti ostalo između 3.000 i 5.000 migranata, uključujući, prema podacima Euronewsa, 862 maloljetnika bez pratnje. Al Jazeera navodi da je među preostalima oko 800 djece. Prihvatni centar u gradu, kapaciteta 600 mjesta, potpuno je preopterećen.
Marokanske vlasti objavile su u nedjelju, 2. kolovoza 2026., da su masovni prelasci granice potaknuti dezinformacijama na društvenim mrežama, mrežama trgovine ljudima i pogrešnim tumačenjem jedne španjolske sudske odluke. Istog dana stotine stanovnika Ceute protestiralo je protiv planiranog skupa krajnje desnice u gradu.
Predsjednik Ceute Juan Vivas oštro je kritizirao Maroko. "Maroko je pokazao da mu se ne može vjerovati; moramo od njega zahtijevati poštovanje", izjavio je Vivas za El País.
EU test solidarnosti
Kriza je odmah testirala novi Migracijski pakt EU-a, koji je na snagu stupio u lipnju 2026. godine. Italija je suspendirala Schengenske aranžmane sa Španjolskom na mjesec dana, dok su 22 od 27 čelnika EU-a, u pismu iniciranom od strane Italije i Danske, pozvali na jačanje vanjskih granica i upozorili na politike koje bi mogle djelovati kao "čimbenici privlačenja" migranata.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predložila je u ponedjeljak, 3. kolovoza 2026., povećanje potpore Maroku. "Maroko je važan strateški partner, posebno u našim naporima da se suzbije krijumčarenje migranata i ilegalne migracije", napisala je von der Leyen. Dodala je da bi EU, u suradnji sa Španjolskom, mogao poboljšati sustave ranog upozoravanja za upravljanje granicama te povećati tehničku i financijsku potporu Maroku.
Veleposlanici 27 članica EU-a sastali su se u ponedjeljak na razgovorima koji su trajali oko dva i pol sata. Španjolski izaslanik iznio je madridsku verziju događaja i kritizirao neke prijestolnice zbog širenja dezinformacija. Posebno je kritizirana Italija, nakon što je ministar vanjskih poslova Antonio Tajani na društvenim mrežama sugerirao da španjolski program regularizacije migranata automatski daje državljanstvo EU-a, što je Madrid demantirao.
Hitni sastanak ministara unutarnjih poslova EU-a zakazan je za utorak, 4. kolovoza 2026. Vodit će ga irski ministar pravosuđa Jim O'Callaghan, a sudjelovat će i dužnosnici Frontexa, Agencije EU-a za azil, Europola i Europske službe za vanjsko djelovanje. Očekuje se da će fokus biti na izvlačenju pouka iz krize i jačanju kontrole vanjskih granica, a ne na prebacivanju krivnje.
Ipak, analitičari upozoravaju na zamke strategije oslanjanja na tranzitne zemlje. Alberto-Horst Neidhardt, viši politički analitičar u European Policy Centre, za Channel News Asia je izjavio: "Sve veće oslanjanje Europe na susjedne zemlje za kontrolu migracija može smanjiti dolaske kratkoročno, ali tim zemljama također može pružiti značajnu političku polugu."
Bram Frouws, direktor Mixed Migration Centre, upozorava na političke rizike. "Ideja pakta je kontrola i solidarnost među državama članicama EU-a. No, vidjeli smo suprotno", rekao je za Channel News Asia. "Ako prvi veliki incident pokaže da pakt ne čini mnogo drugačije, to je politički rizično." Europska komisija razmatra moguće nove migracijske mjere već u rujnu 2026. godine.