Povijesna zgrada u centru Zagreba zasjala u novom ruhu
Nakon višemjesečne obnove, zgrada Rudolfove vojarne u Ulici Republike Austrije 20 dobila je obnovljeno pročelje i povećanu potresnu otpornost.
Nakon višemjesečne obnove, zgrada Rudolfove vojarne u Ulici Republike Austrije 20 dobila je obnovljeno pročelje i povećanu potresnu otpornost.
U posljednje vrijeme, u Ulici Republike Austrije, još jedna skela je uklonjena, što je označilo kraj obnove povijesne zgrade pod brojem 20, u kojoj se nalazi Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Riječ je o glavnoj zgradi Rudolfove vojarne, odnosno pješačkih vojarni "princa Rudolfa", koje su se poslije, od 1918. godine, zvale "Zrinjskoga vojarna". Cijeli prostor današnjeg Trga dr. Franje Tuđmana zauzimao je taj kompleks.
Zgrada je sagrađena 1889. godine prema projektu Franza Grubera i Carla Wölcknera iz bečkog atelijera Gruber & Völckner. Izvorno je bila zapovjedni centar znatno većeg vojno-graditeljskog kompleksa od trinaest građevina. 1978. godine srušen je veći dio kompleksa, a od ukupno trinaest zgrada, samo su četiri preživjele. U tim zgradama danas su smješteni: spomenuto ministarstvo na brojevima 14 i 20, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje na broju 16, te Gradski zavod za prostorno uređenje na broju 18.
Zagreb je 1862. godine otvaranjem kolodvora Južne željeznice postao dio željezničkog sustava Habsburške Monarhije. Prema knjizi "Zagreb u središtu" Snješke Knežević, povjesničarke urbanizma, grad se za izgradnju pješačke vojarne ozbiljno pripremao od 1879. godine, kada je donesen zakon o ukonačivanju kojim se gradovima jamči najamnina za adaptirane vojarne na petnaest, a za nove na dvadeset i pet godina.
"U intenzivnoj višemjesečnoj raspravi predstavnika grada i vojnih oblasti napokon se utvrđuje konačna lokacija vojarni sjeverno od Južnog kolodvora... Izgradnja pješačke vojarne veliki je komunalni pothvat za koji se grad ozbiljno pripremao od 1879. godine, kada je donesen zakon o ukonačivanju kojim se gradovima jamči najamnina za adaptirane vojarne na petnaest, a za nove na dvadeset i pet godina", piše Knežević.
Kompleks vojarni dobio je ime po princu Rudolfu, koji je bio sin Franje Josipa I. i Elizabete Habsburg. Prilikom njegova posjeta Zagrebu u proljeće 1888. upriličena je svečanost polaganja kamena temeljca.
"Taj veliki građevinski pothvat, koji je naposljetku stajao mnogo više nego što se predviđalo, realiziran je u petnaest mjeseci zahvaljujući promišljenoj organizaciji, golemu trudu Gradskog građevnog ureda i njegova predstojnika, Ruperta Melkusa, te umješnosti glavnog poduzetnika Antona Schomanna iz Budimpešte i uglavnom domaćih obrtnika", navodi Knežević.
Cjelovitu obnovu zgrade u državnom vlasništvu provelo je Ministarstvo prostornoga uređenja i graditeljstva. Tvrtka GLOVIA d.o.o. bila je izvođač radova, a odabrana je putem javne nabave. Radovi su vrijedni 8.102.924 eura bez PDV-a, a financirani su iz Fonda solidarnosti EU, NPOO-a i državnog proračuna. Nakon cjelovite obnove, nosiva konstrukcija sada ima potresnu otpornost na razini 3, kako je i zahtijevano. Zgrada ima pet etaža.
Prema riječima iz Ministarstva, najteži dio posla bila je obnova dotrajale fasade pročelja. Svi izvorni elementi morali su se restaurirati, a oštećeni i dotrajali grbovi na tornju zgrade morali su se ponovno izraditi. Odabrana boja fasade je Rofix Botticino.
"Glavna zgrada Rudolfovih vojarni bila je namijenjena uredima časnika i školi. Tako je u podrumu bila kuhinja za časnike, u prizemlju uredi kotarskog zapovjedništva, uredski prostori, gostiona, čitaonica i knjižnica. Na prvom katu bili su smješteni uredi brigadirskog, pukovnijskog i kotarskog zapovjedništva, a na drugom katu škola za časnike i jedan kapetanski stan. U tavanskom prostoru nalazila su se spremišta. Rudolfova vojarna 1918. godine mijenja naziv u Vojarna Nikole Šubića Zrinskog ili Zrinjskoga vojarna.", odgovorili su iz Ministarstva.
Od 1941. do 1945. godine, tijekom Drugog svjetskog rata, u vojarni je bilo zapovjedništvo domobranskog pješaštva, točnije 53. i 35. pukovnije. Nakon rata, vojarna je prešla u ruke Jugoslavenske narodne armije, koja ju je koristila u sklopu 5. armijske oblasti sve do početka 70-ih godina prošlog stoljeća. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu donio je 1973. godine rješenje o trajnoj zaštiti ostatka vojnog kompleksa i njegovom upisu u Registar spomenika kulture.
Ove vojarne mogu se vidjeti i u filmu Kiklop iz 1982. godine, gdje glavnu ulogu igra Frano Lasić. Prema Arhitekturi Zagreba, uz glavnu zgradu u neoromaničkom stilu, cijeli prostor bivše pješačke vojarne zaštićen je kao kulturno dobro, kako bi se sačuvala cjelovitost i povijesna matrica tog područja, kao i postojeće kvalitetno zelenilo, neizgrađene površine i objekti nekadašnjih vojarni koji imaju ambijentalnu vrijednost.
