Pravda za ubijene Srbe ne umanjuje patnju hrvatskih žrtava
Saborska zastupnica SDSS-a na komemoraciji za osmero ubijenih civila poručila da bez istine nema pomirenja i kritizirala neučinkovitu istragu.
Saborska zastupnica SDSS-a na komemoraciji za osmero ubijenih civila poručila da bez istine nema pomirenja i kritizirala neučinkovitu istragu.
Saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga u četvrtak je, na komemoraciji u Uzdolju pokraj Knina, poručila da zahtjev za pravdom za srpske žrtve "ni na koji način ne umanjuje patnju hrvatskih žrtava". Komemoracija je održana u organizaciji općine Biskupija i Srpskog narodnog vijeća (SNV) povodom 31. godišnjice zločina u kojem su trojica pripadnika Hrvatske vojske ubila osmero srpskih civila.
Šimpraga je istaknula kako dosljedna osuda svih zločina i jednaka briga za sve stradale predstavljaju jedini put prema društvu utemeljenom na univerzalnim vrijednostima, a ne na selektivnom sjećanju. Naglasila je da okupljanje nema za cilj produbljivanje podjela, već podsjećanje da "bez istine i pravde nema trajnog povjerenja među građanima, nema pune demokracije i nema istinskog pomirenja".
Pritom je pozvala na istragu svakog zločina i pronalazak svih nestalih. "Želimo da se istraži svaki zločin i nađe svaki nestali, svih 1727 koji su različitih nacionalnosti, a među njima i 40 posto pripadnika srpske nacionalnosti", rekla je saborska zastupnica.
Osvrnula se i na nedavnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je utvrdio da je država neprovođenjem učinkovite istrage povrijedila Ustav i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava. "A po čemu je to Ustavni sud zaključio da je u slučaju ovog ratnog zločina provođena tako 'traljava' istraga koja traje do današnjeg dana s obzirom na to da potencijalni osumnjičenici za ovo (ne)djelo nikad nisu otkriveni", zapitala je Šimpraga.
Opisala je istragu kao višegodišnje prikupljanje podataka o postrojbama koje su prolazile Uzdoljem i bezuspješno ispitivanje pripadnika 142. i 6. domobranske pukovnije HV-a, uz stalno pozivanje istih svjedoka koji su ponavljali iskaze. Takav proces, istaknula je, "nije istraga već stvaranje privida istrage".
Pozivajući se na izdvojeno mišljenje ustavne sutkinje Lovorke Kušan, Šimpraga je citirala: "U provedenoj istrazi i pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine (MKSJ) i pred domaćim tijelima svi dokazi jasno upućuju da su izravni počinitelji bili pripadnici Hrvatske vojske".
Prema nalazima haških istražitelja i terenskog rada Documente Zagreb, zločin se dogodio 6. kolovoza 1995. u jutarnjim satima. Trojica muškaraca u maskirnim uniformama HV-a, naoružana automatskim puškama, dovezla su se u zaseok Šare u selu Uzdolje. Starije mještane koje su zatekli ili priveli maltretirali su i zastrašivali, da bi na kraju jedan od njih pucao na privedene civile na lokaciji udaljenoj svega 30 metara od magistralne ceste Knin, Drniš.
U napadu su ubijeni Milica Šare (1922.), Stevo Berić (1933.), Janja Berić (1932.), Đurđija Berić (1916.), Krsto Šare (1931.), Miloš Ćosić (1923.) i Jandrija Šare (1932.), dok je Sava Šare (1915.) ubijena na kućnom pragu. Jedna je osoba preživjela zločin uspjevši pobjeći u obližnju šumu.
Šimpraga je podsjetila i na ranije zajedničke komemoracije SNV-a i Vlade RH, ocijenivši ih "svjetlom u rješavanju odnosa, prihvaćanja različitosti kao bogatstva i iskazivanja tuge prema činjenici da hrvatska država nije uspjela zaštititi svoje građane", dok je istovremeno hrvatsko društvo upozoreno da prizna kako su tijekom Oluje počinjeni i zločini nad srpskim civilima.
