Nakon što su Rusija i Bjelorusija u opsežnom zajedničkom izvješću o stanju ljudskih prava, koje broji 2000 stranica, kritizirale i Hrvatsku, u fokusu se našla hrvatska pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Hrvatska je u tom dokumentu dobila prostor na 20 stranica, a kao izvori za tvrdnje o "teškom položaju" Srba i "napadima" na tu zajednicu korištena su, između ostalog, izvješća Srpskog narodnog vijeća (SNV) i same pravobraniteljice.
SNV, čija su izvješća također autorski poslužila Rusiji i Bjelorusiji, financira se iz državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Narod.hr je uputio upite tim tijelima s pitanjem hoće li preispitati financiranje SNV-a u kontekstu ruskog izvješća, no njihovi odgovori u trenutku objave nisu bili dostupni.
Iz Ureda pučke pravobraniteljice odbacuju tezu da bi o problemima u zaštiti ljudskih prava trebalo šutjeti jer bi ih druge države mogle zloupotrijebiti. "Pogrešna bi bila teza prema kojoj o problemima u zaštiti ljudskih prava ne bi trebalo javno govoriti zato što bi to netko mogao pokušati koristiti za neke svoje ciljeve", poručili su iz Ureda za Narod.hr.
Javni dokumenti dostupni svima
Pravobraniteljica ističe kako su njihova izvješća javni dokumenti koje su, sukladno zakonu, dužni podnositi Hrvatskom saboru i učiniti ih dostupnima javnosti. Stoga ih mogu koristiti svi sudionici, uključujući vladine agencije, medije, međunarodne organizacije, sveučilišta i druge zemlje, na više načina i za razne ciljeve.
Naglašavaju da je upravo ukazivanje na izazove i nedostatke u zaštiti ljudskih prava temeljna zadaća "neovisnih institucija za ljudska prava" u demokratskim državama. Naglašavaju da je zaštita ljudskih prava utemeljena na međunarodnim normama, a o tom stanju izvješćuju i procjenjuju ga mnoge međunarodne institucije, kao što su EU, Vijeće Europe i UN.
Razlika u metodologiji i svrsi
Osvrnuvši se na dokument Rusije i Bjelorusije, iz Ureda navode da je riječ o trećem zajedničkom izvješću ministarstava vanjskih poslova dviju država. Ono se, pored izvješća pučke pravobraniteljice, oslanja na razne dokumente EU-a, Vijeća Europe, UN-a i drugih izvora. Ipak, napominju da to nije izvješće međunarodne organizacije, da ne primjenjuje međunarodno priznatu metodologiju i da nema istu namjenu kao izvješća neovisnih tijela za ljudska prava.
Iz Ureda na kraju naglašavaju da njihova izvješća "ne predstavljaju opću ocjenu Republike Hrvatske, njezinih građana ili državnih institucija u cjelini", nego analizu stanja zaštite ljudskih prava u pojedinim područjima, uz istodobno isticanje pozitivnih pomaka i primjera dobre prakse. Svrha izvješća, poručuju, jest "pridonijeti jačanju zaštite ljudskih prava, vladavine prava i demokratskih institucija u Hrvatskoj".