Dugogodišnji predsjednik Udruge logoraša i pukovnik Hrvatske vojske preminuo je u 74. godini, ostavivši neizbrisiv trag u borbi za prava branitelja i očuvanje istine o Domovinskom ratu.
Danijel Rehak, čovjek čije je ime postalo sinonim za beskompromisnu borbu za istinu o patnjama hrvatskih branitelja u srpskim logorima, preminuo je 10. lipnja u Osijeku. Rođeni Vukovarac i pukovnik Hrvatske vojske, Rehak je svoj život posvetio obrani grada, a nakon rata neumornom zalaganju za prava logoraša i stradalnika Domovinskog rata.
Premijer Andrej Plenković oprostio se od Rehaka riječima: "Zahvalni smo na svemu što je učinio za slobodu Hrvatske, koja je danas ostala bez još jednog vukovarskog heroja", prenosi Teleskop.hr.
Rođen 1949. godine u Vukovaru, od majke Ruže i oca Stjepana, Rehak je svoj radni vijek započeo daleko od ratnih zbivanja. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Osijeku te završio Visoku školu za fizičku kulturu u Sarajevu. Radio je kao profesor tjelesnog odgoja u vukovarskim srednjim školama i bio predsjednik Nogometnog kluba Radnički iz Borova Naselja. Bio je i voditelj sportskih objekata u Borovu.
Početkom srpnja 1991., kada je Vukovaru zaprijetila neposredna opasnost, imenovan je čelnikom tadašnjeg Sekretarijata narodne obrane. Na toj je dužnosti koordinirao mobilizaciju i raspodjelu oskudnih resursa u uvjetima svakodnevnog razaranja, sve do pada grada 18. studenoga 1991. godine.
Nakon okupacije, Rehak je odveden u zarobljeništvo. Prošao je kroz nekoliko logora, najprije u Dalju, zatim Stajićevo i Sremsku Mitrovicu, a na kraju i u Beogradu. Uvjete u kojima su živjeli zatočenici Rehak je kasnije opisao jezivim riječima: "Tko god od čuvara ili vanjskih naoružanih pojedinaca imao želju nekoga odvesti, zlostavljati ili likvidirati, mogao je to učiniti bez ikakvih sankcija ili zapreka formalne uprave logora koju je činila JNA."
Upravo u logoru u Sremskoj Mitrovici 1992. godine, Rehak je pokazao iznimnu hrabrost. Kako je na komemoraciji istaknuo Dragutin Guzovski iz Hrvatskog društva logoraša, Rehak je Međunarodnom crvenom križu prijavio stotinjak hrvatskih branitelja koji su se vodili kao nestali, iako su bili zatočeni. "Vratio si nam život jer bi danas Hrvatska tražila stotine ljudi više", poručio je Guzovski. Rehak je oslobođen u velikoj razmjeni logoraša 14. kolovoza 1992. u Nemetinu.
Ni nakon izlaska iz logora Rehak nije stao. Premijer Plenković naglasio je u svojoj sućuti: "Nije stao ni u miru, nastavljajući borbu za sve one stradale u Domovinskom ratu, a posebno logoraše srpskih koncentracijskih logora, i dalje se nesebično zalažući za njihovu dobrobit." Godine 1994. odlazi u mirovinu u činu pukovnika, a već 1995. u Zagrebu osniva Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora i Centar za istraživanje ratnih zločina.
Njegov rad ostavio je dubok trag i u rodnom gradu. Ponovno je oživio HNK Radnički 1999. godine, a tri godine kasnije otkrio je spomenik 26-orici članova kluba koji su poginuli braneći Vukovar. Bio je i jedan od inicijatora izgradnje Spomen-doma Ovčara. Tadašnji vukovarski gradonačelnik Ivan Penava izjavio je: "Ostavio je dubok trag i njegov odlazak predstavlja veliki gubitak".
Vukovarski branitelj Ivan Lukić Zolja sažeo je Rehakovu misiju: "Živima dugujemo poštovanje, ali mrtvima istinu. Danijel je bio taj koji je svjedočio da je istina nešto što moramo pamtiti." Opisao je njegovu borbu za logoraše kao "deseti krug Danteova pakla" i dodao: "Pamtit ću ga po toj strasti s kojom je sve radio. Njega je vrijedilo slijediti."
Rehak je bio poznat i kao prijatelj novinara. Redovito bi im se javljao kada su trebali informaciju, a znao je stati u njihovu zaštitu ako bi poslodavac prema njima, po njegovu mišljenju, neprimjereno postupao. Nije mario za političku orijentaciju, već se ustrajno zalagao za pravedniji odnos prema njima.
Na obljetnici Oluje s Kninske tvrđave, podsjetio je Špiro Janović, izaslanik ministra Medveda, Rehak je poručio mladima: "Stvorili smo Hrvatsku, imamo Hrvatsku i bit će je i kada nas ne bude". Komemoracija u Memorijalnom centru Vukovar protekla je uz zvuke Bosutskih bećara i pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu".
Rehak je pokopan na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, uz sve vojne počasti. Njegova brončana bista u središtu grada i sportska dvorana u Borovu Naselju koja nosi njegovo ime trajni su podsjetnici na čovjeka koji je, kako je to rečeno, Vukovar prvo branio oružjem, a onda istinom.
