Četiri godine od ruskog napada na zarobljeničku koloniju, dvojica ukrajinskih branitelja ispričala su svoje priče za The Reckoning Project, a njihova svjedočanstva donosi Index.hr.
Na današnji dan, 29. srpnja 2026., navršavaju se četiri godine od eksplozije u zatvorskoj koloniji u okupiranoj Olenivki, gdje je Rusija, prema dogovoru s Ukrajinom, držala ukrajinske ratne zarobljenike iz čeličane Azovstal. U noći na 29. srpnja 2022. u jednoj od baraka eksplozija je ubila najmanje 50 ukrajinskih vojnika, a više od 140 ih je ranjeno. Prema podacima Ureda glavnog tužitelja Ukrajine, devetoro ranjenih kasnije je preminulo jer im nije pružena medicinska pomoć.
Među preživjelima su bili i pripadnik teritorijalne obrane Dmitro te vojni kinolog Nacionalne garde i borac brigade Azov Volodimir. Njihove priče, kao i svjedočanstva njihovih supruga, prikupila je globalna inicijativa The Reckoning Project, koja dokumentira ratne zločine, a prenosi ih Index.hr. Prezimena obitelji nisu objavljena na njihovu molbu.
Nekoliko dana prije početka ruske invazije punog opsega, Dmitro i njegova supruga Antonina slavili su otplatu kredita za stan u Mariupolju i prvi rođendan zajedničkog sina. Već 24. veljače 2022. Dmitro je stupio u teritorijalnu obranu, dok je Antonina s djecom, majkom i unukom ostala u gradu. Tijekom opsade skrivali su se u podrumu, pripremali hranu na vatri i topili snijeg za vodu. "Ljudi su umirali, vrištali su. Nitko im nije mogao pomoći jer nije bilo nikakve mehanizacije, ničega nije bilo", prisjeća se Antonina za The Reckoning Project.
Obitelj je prošla rusku filtraciju i deportirana je u ruski grad Taganrog, odakle su uz pomoć volontera uspjeli otputovati u Finsku. Dmitro se u međuvremenu, već ranjen, povukao u Azovstal, gdje se nalazilo oko 2,5 tisuće vojnika i oko tisuću civila. Nakon evakuacije civila, 16. svibnja 2022. ukrajinsko zapovjedništvo naredilo je napuštanje čeličane. "Osobno sam iznosio nosila s čovjekom koji nije imao noge", rekao je Dmitro.
Ubrzo su on i drugi zarobljenici prebačeni u koloniju u Olenivki, gdje su svakodnevno bili izloženi batinama i zlostavljanju. "Stalno sam hodao pretučen", prisjeća se. Ondje je sreo i mlađeg Dmitra, sina svoje supruge iz prvog braka. Mlađi Dmitro je te noći bio u baraci u kojoj se dogodila eksplozija. "Čujemo pucnjeve pa krikove, a onda opet pucnjeve", opisuje Dmitro. Kasnije je vidio snimku u kojoj se mlađi Dmitro pojavljuje, no njegova je sudbina i dalje nepoznata.
Nakon terorističkog napada Dmitra su prebacili u Horlivku, a početkom studenoga 2022. uvršten je u treću razmjenu ratnih zarobljenika. Šokirao ga je kontrast između izmučenih ukrajinskih i urednih ruskih zarobljenika. "Vidio sam kakvi oni izlaze, čisti, uredni, s nekakvim vrećicama, odmorni", izjavio je. Nakon višemjesečne rehabilitacije, 2023. godine pridružio se obitelji u Finskoj. "Ja sam još dobro prošao. Izvukao sam se praktički samo s lakim strahom u usporedbi s onim što su proživjeli dečki koji su razmijenjeni prije godinu dana. A neki su i danas tamo. Neki u iznimno surovim uvjetima", rekao je Dmitro.
Volodimir, borac brigade Azov, vratio se iz ruskog zarobljeništva tek 5. lipnja 2026. godine. Zbog zdravstvenog stanja još nije spreman javno govoriti, pa njegovu priču prenosi supruga Aljona. Na početku invazije bila je trudna s drugim djetetom, a suprug je do sredine ožujka 2022. povremeno dolazio kući, nakon čega je kontakt nestao. Početkom svibnja nakratko je telefonom razgovarala s njim: bio je ranjen u Azovstalu i znao je da će dobiti sina Renata.
Dana 18. svibnja 2022. Aljona je vidjela Volodimira na snimci izlaska branitelja iz Azovstala. Ubrzo je sa starijim sinom pobjegla s okupiranog područja; put do Kijeva trajao je deset dana, prošli su oko 20 kontrolnih točaka, ponegdje čekajući i po 24 sata. Da ne bi otkrila identitet, sa sobom nije ponijela telefon, a sinu nije govorila tko mu je otac.
Vijesti o eksploziji u Olenivki dočekala je u rodilištu u Kijevu, gdje je 7. rujna 2022. rodila Renata. Četiri dana nakon napada od drugog zarobljenika doznala je da je suprug živ i da je prebačen. Tek tjedan dana nakon poroda saznala je da ga drže u okupiranoj Horlivki u Donjeckoj oblasti.
"Otputujte na teritorij Ukrajine. Uskoro se ondje vidimo.", poruka Volodimira Aljoni prije izlaska iz Azovstala
Četiri godine Aljona je prikupljala informacije od vraćenih zarobljenika, sve dok početkom lipnja 2026. nije doznala da je Volodimir napokon na popisu za razmjenu. Kada su ga sinovi ugledali, potrčali su mu u zagrljaj. No potpuni oporavak tek predstoji: prva faza rehabilitacije traje 21 dan, a potpuni fizički i psihički oporavak može potrajati mjesecima i godinama.
Oko tisuću branitelja Azovstala i dalje se nalazi u ruskom zarobljeništvu, među njima i deseci preživjelih iz Olenivke. Oni i njihove obitelji još uvijek čekaju da Rusija ispuni obećanje da će vojnici ostati živi i biti razmijenjeni, nešto što je Moskva, prema ukrajinskim podacima, dala još u svibnju 2022. godine.
Inicijativa The Reckoning Project nastavlja dokumentirati svjedočanstva za buduće procesuiranje ratnih zločina, a priče poput Dmitrove i Volodimirove, koje donosi Index.hr, približavaju hrvatskoj javnosti ljudsku dimenziju patnje u rusko-ukrajinskom ratu.
