Profesor s Yalea: Ubijanje djece u Prijedoru dokaz genocidne namjere
Pettigrew upozorava na zločine nad najmlađima i borbu preživjelih za spomen-obilježja koja lokalne vlasti godinama odbijaju odobriti.
Pettigrew upozorava na zločine nad najmlađima i borbu preživjelih za spomen-obilježja koja lokalne vlasti godinama odbijaju odobriti.
Profesor studija genocida na Sveučilištu Yale, Pettigrew, u svom je obraćanju 6. kolovoza 2026. godine iznio oštru ocjenu da sistematski zločini nad djecom na području Prijedora predstavljaju jedan od najuvjerljivijih dokaza genocidne namjere u tom dijelu Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Njegovo izlaganje oslanjalo se na konkretne slučajeve stradanja, uključujući i svjedočanstva preživjelih koji se i danas bore za pravo na memorijalizaciju žrtava.
Podsjećajući na početak sukoba, Pettigrew je naveo da su u svibnju 1992. godine vojska i policija bosanskih Srba pokrenule brutalne napade na bošnjačka i druga nesrpska sela na području Prijedora, među kojima su bili Kozarac, Hambarine i Zecovi. "Uništavali su domove, ubijali civile i odvodili ih u koncentracione logore. Među žrtvama ovih zločina bila su i djeca", kazao je Pettigrew.
Posebno je istaknuo tragediju Fikreta Bačića, koji je u samo jednom danu izgubio 29 članova svoje obitelji. "Ubijeno je 15 djece i 14 žena. Ukupno je u njegovom selu ubijeno 159 mještana, a najmlađa žrtva imala je samo dvije godine", naglasio je profesor, koristeći ovaj slučaj kao ilustraciju razmjera stradanja.
Unatoč godinama koje su prošle, preživjeli se i dalje suočavaju s preprekama u nastojanju da podignu spomen-obilježje ubijenoj djeci u centru Prijedora. "Preživjeli su u više navrata tražili odobrenje Skupštine Grada Prijedora za podizanje spomen-obilježja u znak sjećanja na ubijenu djecu, ali im to do danas nije dopušteno", rekao je Pettigrew. Slična je situacija i s lokacijom kod Sportske dvorane 'Partizan', mjestu gdje su počinjeni ratni zločini, a gdje postavljanje spomen-obilježja također nije dozvoljeno.
Profesor je u tom kontekstu podsjetio i na presudu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) kojom je silovanje prvi put potvrđeno kao zločin protiv čovječnosti, a koja je rezultat upravo stravičnog seksualnog nasilja nad bošnjačkim ženama i djevojčicama. "Bošnjačke žene i djevojčice, od kojih su neke imale samo 12 godina, bile su izložene ovom stravičnom nasilju", istaknuo je, dodajući da su trojica osuđenih počinilaca nakon odsluženih kazni puštena na slobodu.
Pettigrew je govorio i o zločinima u Višegradu, gdje je u dva odvojena slučaja gotovo 70 žena i djece zatvoreno u kuće koje su potom zapaljene. "U obnovljenoj kući u Pionirskoj ulici nalazi se spomen-obilježje sa fotografijama i imenima žrtava. Fotografije bebe stare samo dva dana nije bilo, pa je uz njeno prezime navedeno samo 'nema slike'", kazao je.
Prenoseći svjedočenje jedne od preživjelih iz naselja Bikavac, citirao je njezine riječi: "Nažalost, u toj kući je bilo mnogo djece." Dodao je da je najmlađe dijete u toj kući bilo mlađe od jedne godine te da su većinu žrtava činile mlađe žene sa svojom djecom.
Sve navedeno, prema Pettigrewu, čini jasan obrazac. "Ovaj sistematski napor da se izbrišu djeca koja su predstavljala nadu buduće generacije još je jedan pokazatelj genocidne namjere u Prijedoru i Republici Srpskoj", poručio je. Kao dodatni dokaz naveo je i činjenicu da je Duško Tadić, prva osoba osuđena pred MKSJ-om, otvoreno podržavao plan Velike Srbije koji je predviđao uklanjanje nesrpskog stanovništva, uključujući i djecu.
Profesor je naglasio da međunarodna zajednica mora snažno osuditi ovakvo sistematsko nasilje. "Pravo preživjelih da podignu spomen-obilježja za djecu ubijenu u Prijedoru, kao i uspostavljanje muzeja u Bijeloj kući u Omarskoj, mora biti zaštićeno i imati podršku komesara za ljudska prava pri Evropskoj uniji i Ujedinjenim nacijama", rekao je.
Na kraju obraćanja, Pettigrew je izrazio solidarnost s preživjelima i porodicama žrtava, kao i s Memorijalnim centrom u Srebrenici, čije zaposlenike ispituje Policijska uprava Zvornik. "Pokušaj progona i zastrašivanja onih koji njeguju sjećanje na žrtve genocida predstavlja napad na sve Bošnjake i osobe koje su preživjele genocid. To je novi oblik negiranja koji je dio sistematskog napada na kulturu sjećanja. Od Srebrenice do Prijedora, ljudsko pravo na istinu i memorijalizaciju mora biti odbranjeno", zaključio je.
