Propali memorandum SAD-a i Irana: Rat se nastavlja
Bivši iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif u Foreign Affairsu analizira zašto je sporazum propao i što bi moglo donijeti mir na Bliski istok.
Bivši iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif u Foreign Affairsu analizira zašto je sporazum propao i što bi moglo donijeti mir na Bliski istok.
Sjedinjene Države nastavile su s napadima na Iran nakon što je memorandum o razumijevanju, potpisan prošlog mjeseca u Švicarskoj, konačno propao. Predsjednik Donald Trump izjavio je 8. srpnja 2026. godine: "Mislim da je gotovo. Ne želim više imati posla s [Iranom]."
Bivši iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif u opsežnoj analizi za Foreign Affairs objašnjava korijene neuspjeha i mogući put prema trajnom miru.
Prema Zarifovim riječima, kolaps memoranduma nije iznenađujući. Iran i SAD imali su dijametralno suprotna tumačenja odredbi koje se tiču Tjesnaca Hormuz. Teheran je vjerovao da je obećao, kako stoji u memorandumu, "poduzeti aranžmane koristeći svoje najbolje napore za siguran prolazak komercijalnih plovila bez naknade, samo na 60 dana". Također su smatrali da će Iran i Oman "definirati buduću upravu i pomorske usluge u Tjesnacu Hormuz u razgovoru s drugim obalnim državama Perzijskog zaljeva u skladu s primjenjivim međunarodnim pravom i suverenim pravima obalnih država Tjesnaca Hormuz".
Washington je, s druge strane, vjerovao da je Iran pristao na bezuvjetno dopuštanje slobodnog prolaska kroz tjesnac i da SAD ne mora poštivati nikakve aranžmane koje Iran uspostavi. "Dogovor nikada nije mogao preživjeti takvu nesuglasnost. Obnovljena vojna konfrontacija bila je manje pitanje 'hoće li' nego 'kada'", piše Zarif.
Sukobi su započeli u lipnju 2025. godine kada je Izrael pokrenuo prvi rat protiv Irana, a eskalirali su u veljači 2026. kada su se Sjedinjene Države izravno uključile. Izrael je pritom uvjerio predsjednika Trumpa da se pridruži drugom ratu. Zarif ističe da su ove konfrontacije testirale dugogodišnje pretpostavke o prisili i odvraćanju na Bliskom istoku.
"SAD i Izrael pokrenuli su sukobe s Iranom pod pretpostavkom da bi trajni vojni pritisak mogao prisiliti Teheran na pokornost ili izazvati kolaps Islamske Republike. Umjesto toga, našli su se zaglavljeni u strateškoj močvari", navodi bivši šef iranske diplomacije. Iranski teritorijalni integritet i politički sustav su opstali, dokazujući otpornost iranske nacije i njezinu sposobnost obrane suvereniteta čak i u najekstremnijim okolnostima. U ratovima su SAD i Izrael ubili iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Khameneija, visoke zapovjednike i nevinu školsku djecu.
Teheran je ponovno zatvorio veći dio pristupa Tjesnacu Hormuz. Zarif objašnjava da je rat prisilio Iran da ovaj plovni put sada promatra kao egzistencijalno pitanje vlastite sigurnosti. Prije nego što su neprijateljstva velikih razmjera započela krajem veljače, Iran je uglavnom tolerirao plovidbu bez uplitanja, iako američke sankcije nisu dopuštale Iranu pristup većini robe koja je prolazila tjesnacem.
"Danas je glavni iranski cilj u tjesnacu osigurati da ga protivnici ne mogu iskoristiti za pripremu, olakšavanje ili održavanje prisile protiv Irana, bila ona vojne, političke ili ekonomske prirode. Ranije prihvaćena razlika između komercijalnog i vojnog prometa je zamagljena", piše Zarif. Budući da su oružje i tehnologije koje su kasnije gađale iranski teritorij, infrastrukturu i civile putovali kroz Tjesnac Hormuz, iranski donositelji odluka smatraju da imaju pravo ograničiti protok prometa dok rat traje.
Zarif naglašava da ni Iranu ni SAD-u nije u interesu održavati rat. Washington se time odvlači od svog glavnog geopolitičkog cilja, smanjenja dugoročnog tereta u regiji kako bi se fokusirao na Indo-Pacifik. Realan sigurnosni aranžman, prema njegovom mišljenju, zahtijevao bi uzajamni okvir nenapadanja, priznavanje iranskog teritorijalnog integriteta, trajno ukidanje svih sankcija i pomoć u obnovi Irana.
Memorandum je predviđao uspostavu investicijskog fonda od 300 milijardi dolara za obnovu Irana. S druge strane, Iran bi pristao na trajna jamstva o nuklearnom neširenju, uključujući ratifikaciju Dodatnog protokola Međunarodne agencije za atomsku energiju i potencijalno pravno kodificiranje fetve pokojnog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija protiv nuklearnog oružja.
Posebno je kritičan prema ulozi Izraela, za kojeg tvrdi da dosljedno djeluje kao spojler mirovnih inicijativa. "Ako želi mir, SAD mora sagledati ulogu Izraela", poručuje Zarif. Optužuje Izrael za genocid u Gazi i pustošenje Libanona te tvrdi da želi sijati kaos u cijeloj regiji kako bi održao vojnu dominaciju. Podsjeća da su i Trump i potpredsjednik JD Vance u prvom paragrafu memoranduma obećali "osiguravanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Libanona", no državni tajnik Marco Rubio je prošlog mjeseca, tijekom posjeta regiji, pokrenuo aktivnu kampanju za potkopavanje te odredbe.
Zarif zaključuje da samo diplomacija, novi mirovni sporazum i sigurnosni okvir koji su stvorile regionalne države i za regionalne države mogu omogućiti SAD-u da svoju pozornost usmjeri drugamo. Naglašava važnost uspostave regionalne sigurnosne mreže koja bi gradila povjerenje među obalnim državama Perzijskog zaljeva kroz dijalog i suradnju.
Ipak, upozorava da je poluga koju Iranu daje Tjesnac Hormuz krhka, ako Teheran opetovano prijeti pomorskom prometu, mogao bi okrenuti veći dio svijeta protiv sebe i potaknuti ubrzana međunarodna ulaganja u naftovode, luke i logističke kopnene koridore koji bi zaobišli tjesnac. U tom slučaju Iran bi trajno izgubio mogućnost korištenja njegovog zatvaranja kao sredstva odvraćanja, što bi imalo ozbiljne posljedice na globalnu energetsku sigurnost.
