Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, upozorava da su gradska stabla pod nezabilježenim stresom zbog suša i ekstremnih vrućina, a posljedice će biti vidljive tek na jesen.
Hrvatski gradovi suočavaju se s novim valom ekstremnih vrućina, a prirodni sustavi rashlađivanja, urbana stabla, nalaze se pod nezabilježenim stresom. Prvi hrvatski doktor za drveće, Fran Poštenjak, koji je vlasnik tvrtke Arboring i obnaša dužnost direktora stručnog razvoja, urbanog šumarstva i community rješenja na platformi Ekologija.hr, ističe da hrvatski gradovi, ako ne promijene svoj odnos prema urbanom zelenilu, ostaju bez prirodne zaštite od ekstremnih vrućina.
U posljednjim tjednima, novi val ekstremnih vrućina pogađa Europu i Hrvatsku, što potvrđuje predviđanja stručnjaka da se europski kontinent zagrijava dva puta brže od ostatka svijeta. Njemački klimatolog Andreas Jäger, poznat po svojim istraživanjima, upozorava na dramatičan način da su trenutne ekstremne temperature i oluje postale naša nova stvarnost, te da je ovo ljeto vjerojatno najhladnije koje ćemo iskusiti u sljedećih nekoliko stoljeća.
Poštenjak ističe da su stabla među prvima izložena drastičnoj potrošnji vode. "Stabla u prosjeku sadrže oko 50 % vode, a pri normalnim ljetnim temperaturama do 25 °C jedno prosječno urbano stablo visoko 20 metara troši između 150 i 200 litara vode dnevno. Međutim, pri temperaturama od 35 °C i više, potrošnja drastično skače na 400 do 600 litara pa i više, osobito na površinama gdje dominiraju asfalt i beton koji zadržavaju i otpuštaju ogromne količine topline", rekao je Poštenjak za Sisak.info.
Sušu naziva tihim ubojicom stabala jer su posljedice koje vidimo ljeti samo na površini. Tek na jesen postaju vidljive stvarne posljedice, kada se utvrdi koliko je stabala trajno oštećeno. Fiziološki procesi u biljci se usporavaju ili prekidaju zbog nedostatka vode. Venuće i kloroza su prvi znakovi, ali ako suša potraje, stablo gubi lišće, dolazi do sloma provodnih elemenata, a može doći i do potpunog odumiranja organizma.
Jedan od najopasnijih mehanizama obrane stabla u urbanim uvjetima jest pojava ljetnog odbacivanja grana. Riječ je o iznenadnom lomu teških, donjih grana kod odraslih stabala, najčešće hrastova, jasena, bukve i brijestova, koji se događa nakon dugih sušnih razdoblja, a to predstavlja izravnu opasnost za prolaznike i imovinu.
U hrvatskim gradovima, zbijeno tlo, koje je nastalo dugogodišnjim gaženjem, prometom i građevinskim radovima, predstavlja dodatni problem. U takvoj zemlji, male šupljine koje omogućuju prodiranje zraka i vode nestaju, stoga oborine uglavnom klize s površine, a ne prodiru do korijena.
Poštenjak naglašava da se otpornost stabla na sušu određuje već u trenutku sadnje. "Kod zalijevanja odraslih i mladih stabala iznimno je važno provoditi dubinsko natapanje, a ne površinsko zalijevanje. Površinskim natapanjem prvih 5 do 10 centimetara tla navikavamo stablo na plitak korijen. Voda mora prodrijeti dublje od 15 centimetara kako bi doista bila iskoristiva. Osim toga, stabla pri presađivanju izgube i do 90 % korijenskog sustava, zbog čega mlada stabla u prve tri godine zahtijevaju redovito natapanje s 50 do 80 litara vode, jednom do dva puta tjedno, uz obavezno malčiranje drvnom sječkom koje ne smije dodirivati samo deblo", objašnjava.
Prema standardima modernog urbanog šumarstva, sadna jama treba biti dimenzionirana prema očekivanoj veličini odrasle krošnje. Za krošnju promjera 3 m potrebno je oko 4 m³ nesabijenog tla, za krošnju promjera 8 m potrebno je oko 30 m³, a za velika stabla s krošnjom preko 10 m potrebno je više od 45 m³ kvalitetnog, nesabijenog tla. U gustim urbanim središtima, to je moguće postići primjenom nosivih tala i podzemnih potpornih elemenata koji podržavaju pješačke ili prometne površine, dok korijenju pružaju dovoljno prostora i kisika.
Poštenjak upozorava da gubitak stabla nije samo estetski, nego i ogroman financijski gubitak. "Prave posljedice ovosezonskih suša vidjet ćemo tek na jesen. Svako izgubljeno odraslo stablo znači gubitak besplatnog hlađenja ulica, smanjenje buke i pad vrijednosti nekretnina. Mladom stablu trebaju desetljeća da nadoknadi funkciju jednoga odraslog stabla. Zato ulaganje u dekompakciju tla, pravilnu sadnju i natapanje nije luksuz, nego ključna investicija u sigurnost i održivost naših gradova u godinama koje dolaze", naglašava.
Drveće pomaže u hlađenju gradova i ublažava učinak toplinskih otoka, filtrira zrak, zadržava kišnicu, smanjuje buku, podiže cijenu nekretnina i dokazano unapređuje psihičko i tjelesno zdravlje građana. Svako izgubljeno odraslo stablo znači veće troškove hlađenja, veći pritisak na zdravstveni sustav, veće rizike od poplava i desetljeća čekanja da novo stablo nadoknadi izgubljene funkcije.
"Ulaganje u kvalitetnu sadnju nije trošak, to je ulaganje u sigurnost, zdravlje i otpornost gradova", zaključuje Poštenjak.
