Pupovac i Šimpraga opet moraliziraju o Oluji
Dok saborski zastupnici traže mrlje na službenoj proslavi u Kninu, nisu se ogradili od gosta koji Oluju naziva najvećim etničkim čišćenjem u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Dok saborski zastupnici traže mrlje na službenoj proslavi u Kninu, nisu se ogradili od gosta koji Oluju naziva najvećim etničkim čišćenjem u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Ovogodišnje obilježavanje 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja potreslo je saborske zastupnike Milorada Pupovca i Anju Šimpragu snažnije nego prijašnjih godina. Red po red, dijele "moralne lekcije" cijeloj javnosti, a Pupovac uporno pokušava neslužbene događaje prikačiti na službeno državno obilježavanje, piše Dario Zurovec za Crodex.net.
Svečani događaj u Kninu održan je s primjerenim dostojanstvom i trijumfalnim tonom, što odgovara jednom od ključnih momenata suvremene hrvatske povijesti. To je bila manifestacija ponosa, neovisnosti i zahvalnosti prema onima koji su tu neovisnost ostvarili. No, dok jedni traže skandal gdje ga nema, Pupovac i Šimpraga selektivno biraju kada će govoriti, a kada šutjeti.
Pupovac tvrdi da preuzima rizik ovom kritikom, ali ne precizira kakav. Veći izazov, kako se pokazalo, bio je tražiti od Šimprage da se zajednički, nedvojbeno i bez ikakvih izuzetaka distancira od izjava Draška Stanivukovića. U njenom prisustvu, on je spominjao takozvanu kriminalnu Republiku Srpsku Krajinu.
Niti jedan od tih poteza nije realiziran. Pupovac je iznio općenitu izjavu bez konkretne osude, dok je Šimpraga odabrala šutjeti kada se radilo o događajima iz devedesetih. Tada je šutjela, a jučer je na sav glas moralizirala o ulozi Republike Hrvatske u Oluji.
"Podsjetimo javnost: zastupnica Šimpraga sjedila je u prvom redu na svetosavskoj akademiji u Gračacu na kojoj je Stanivuković, kao gost, doveo u pitanje suverenitet Republike Hrvatske i otvoreno prizivao srpsku Krajinu, a potom s njim davala i zajedničke izjave za medije", piše Zurovec.
To je isti Stanivuković koji Oluju opisuje kao najveće etničko čišćenje u Europi nakon završetka Drugog svjetskog rata. Do sada, ni Šimpraga ni Pupovac nisu jasno odbacili te tvrdnje.
Zurovec poziva Pupovca da sljedeće godine, umjesto naknadnog traženja mrlja, osobno dođe u Knin na obljetnicu Oluje. "Hrvatska je i njegova domovina, a on je zastupnik u Hrvatskom saboru. Mjesto mu je s nama u Kninu da zajedno na obljetnici Oluje proslavimo slobodu", poručuje autor.
U demokratskom poretku šutnja nije neutralna, ona je izbor, čak i kad se prikazuje kao suzdržanost. "Prava mjera nečije ispravnosti ne pokazuje se u trenutku kad je osuda jeftina i sigurna, nego u trenutku kad nešto košta, ali i znači", ističe Zurovec. "Kod njih, čini se, šutnja dolazi selektivno, ovisno o tome čija je povijest u pitanju."
"Pupovcu i Šimpragi je očito lakše pokušati baciti mrlju na dostojanstveno službeno obilježavanje VRO Oluje nego osuditi Stanivukovića i ograditi se od njegovih stavova o zločinačkoj tzv. Republici Srpskoj Krajini od koje nas je upravo Oluja oslobađala", zaključuje Zurovec.
