Nakon što su mladići na društvenim mrežama uživo prenosili spolno zlostavljanje maloljetnice, sud ih je pustio da se brane sa slobode. Dok se hrvatski suci pozivaju na blage mjere, u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Skandinaviji za slična djela istražni zatvor je pravilo.
Odluka hrvatskog suda da osumnjičene za uživo prenošenje spolnog zlostavljanja maloljetnice na društvenim mrežama pusti na slobodu izazvala je val ogorčenja i otvorila pitanje čiju sigurnost pravosuđe zapravo štiti. Iako je tužiteljstvo zahtijevalo istražni zatvor, sud je procijenio da se "ista svrha može postići blagim mjerama", poput zabrane približavanja ili javljanja policiji.
No, autor članka na Totalinfo.hr, M. P., upozorava da su se takve mjere opreza u Hrvatskoj već pokazale kao "papir bez pokrića", što je u najgorim slučajevima dovodilo do ponovljenih napada ili teških zločina. Posebno zabrinjava ignoriranje sekundarne traumatizacije žrtve kojoj se, vraćanjem osumnjičenika u istu sredinu, šalje poruka da je prepuštena sama sebi.
Za razliku od Hrvatske, njemački i austrijski zakoni izričito prepoznaju opasnost od ponavljanja djela (Wiederholungsgefahr) kao primarni razlog za određivanje istražnog zatvora. To se posebno odnosi na teška kaznena djela protiv spolne slobode, nasilje u obitelji i zločine nad maloljetnicima. Kod osobito brutalnih slučajeva uzima se u obzir i narušavanje javnog reda i mira, odnosno opći osjećaj nesigurnosti koji bi ostanak osumnjičenika na slobodi izazvao.
Francusko pravosuđe iznimno je striktno kada su u pitanju kaznena djela na štetu maloljetnika i digitalno nasilje. U slučajevima koji uključuju kaznena djela s elementima seksualnog nasilja, pritvor se određuje u vrlo kratkom roku kako bi se žrtva zaštitila od bilo kakvog utjecaja, a osumnjičeni se drži odvojen dok se ne završi analiza digitalnih tragova.
U Švedskoj i Danskoj javno dijeljenje i prijenos seksualnog zlostavljanja, takozvani live streaming, tretira se s posebnom težinom. Pritvor se obično odmah izriče zbog velike opasnosti da se elektronički dokazi unište i da se sadržaj dodatno proširi internetom.
Slučaj mladića koji su prenosili zlostavljanje maloljetnice nije samo još jedan naslov u crnoj kronici, već dijagnoza duboke disfunkcije hrvatskog pravosuđa. Dok suci u svojim uredima kruto slijede prazne pravne formulacije i formalno tumačenje sigurnosnih mjera, na ulicama i u školama ostaju preplašene žrtve i obitelji koje više ne vjeruju u institucije.
Hrvatski suci često se pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) i na prenapučene zatvore, pri tome zanemarujući da prava osumnjičenika ne smiju biti važnija od prava žrtve na sigurnost, život i dostojanstvo. Dok druge europske zemlje mogu reći "dosta" i spremno zatvoriti osumnjičenike za teška djela nasilja, Hrvatska i dalje šalje poruku žrtvi da šuti i da zločin ne prijavljuje.
