Na Rab Film Festivalu prikazuju se dva filma koja publiku suočavaju s mračnim stranama ljudske prirode: hvaljeni 'Tri tjedna kasnije' Miroslava Terzića i mađarski psihološki triler 'Kao kod kuće' Gábora Holtaija.
Večernjakova kritičarka Jelena Ružić recenzirala je dva filma koja se prikazuju na Rab Film Festivalu, a oba se savršeno uklapaju u festivalsku krilaticu "Istina treba publiku". Riječ je o društvenom hororu "Tri tjedna kasnije" Miroslava Terzića i mađarskoj crnoj komediji "Kao kod kuće" Gábora Holtaija, ostvarenjima koja gledatelja suočavaju s uznemirujućim prikazima moralnog propadanja i ljudske izolacije.
Film "Tri tjedna kasnije" svjetsku je premijeru imao u Karlovym Varyma, a domaću u Puli, gdje je osvojio tri nagrade: za najbolju montažu, režiju i scenarij. Riječ je o srpsko-hrvatskoj manjinskoj produkciji u trajanju od 94 minute. Radnja prati učenike i njihovo dvoje nastavnika, koje tumače Tihana Lazović i Branislav Trifunović, na ekskurziji koja se odvija svega tri tjedna nakon što je jedan od učenika počinio samoubojstvo.
Kada se na polasku pojavi Coca, dečko koji je bio najbliskiji s pokojnim Andrijom, kolege iz autobusa to doživljavaju kao povod za nastavak nasilničkog ponašanja koje je Andriju i navelo na samoubojstvo. U filmu glume i Anđela Alavirević te Jovan Ginić.
Ružić ističe kako je količina tihog zla zakamufliranog u "dječje i tinejdžersko zezanje" naprosto nesnošljiva. Redatelj Terzić izbjegava eksplicitnost, a najmučnija scena odvija se dok jedna od djevojaka skrola po mobitelu, a u pozadini se čuje što zlostavljači rade. Ona se ponaša psihopatski hladno i u jednom trenutku kaže: "Hajmo, dosadno mi je", nakon čega grupa prestaje sa svojim iživljavanjem.
Kritičarka uspoređuje film s "Klipom" Maje Miloš, koji je posljednji put na našem govornom području bio ovako potresan, ali je obilovao eksplicitnim prizorima. Upravo njihovo nepostojanje čini Terzićev film beskrajno uznemirujućim jer, kako navodi, svi znamo da se nešto događa, ali se ne vidi što točno, baš kao u stvarnom životu. Film je inspiriran stvarnim događajima.
Mađarski psihološki triler "Kao kod kuće" Gábora Holtaija traje 124 minute i hrvatsku premijeru ima upravo na Rabu. Glavna protagonistica Rita, koju tumači Rozi Lovas, žena je koja radi u trgovini cipela, dobiva otkaz, nema prijatelja i s obitelji nije u kontaktu. Jednog dana otme je nepoznat muškarac, kojeg glumi Áron Molnár, koji tvrdi da je ona njegova sestra Szilvi.
Koliko god se Rita opirala, toliko ju je muškarac kažnjavao. Dao joj je dnevnik u kojem su opisani svi članovi obitelji i rekao da će je pustiti kada joj se pamćenje vrati. Rita uskoro shvaća da će morati prihvatiti lažni identitet, a kada uvidi o kakvoj je obitelji riječ, sve što želi jest pobjeći.
Ružić opisuje film kao krajnje pomaknuto i uznemirujuće uvrnuto ostvarenje koje postavlja pitanja o smislu i bezvrijednosti života, o čovjekovu vječitom stremljenju ka pripadnosti i slatkoći moći. Posebno izdvaja komornu atmosferu i scenografiju iz koje gotovo probija memla stana u kojem se film većinom odvija.
