Rusija je preradom starih protuzračnih raketa stvorila novu prijetnju Ukrajini, dodatno opterećujući ukrajinsku protuzračnu obranu i pokazujući kako se rat nastavlja s novim taktikama.
Tijekom noći između 4. i 5. kolovoza 2026., Rusija je ispalila 24 balističke rakete na Ukrajinu, a ukrajinsko ratno zrakoplovstvo ih je grupiralo pod zajedničku oznaku Iskander-M/S-400. Primarni cilj bio je Kijevska oblast, a ukrajinska protuzračna obrana, koja je imala ograničene presretače za Patriot sustave, nije uspjela srušiti nijednu raketu, prema izvješću Tportal Vijesti.
Posebnost sustava S-400 jest u tome što je izvorno razvijen za protuzračnu obranu, odnosno presretanje zrakoplova i projektila, a ne za napade na ciljeve na zemlji. Međutim, Rusija ga je prilagodila za tu namjenu, povećala proizvodnju i proširila domet napada sve do Kijeva, kako piše Ukrainska pravda.
Još 2022. godine, Rusija je koristila starije S-300 rakete za napade na gradove blizu bojišnice. Kasnije je potvrđena i uporaba novijih 48N6 raketa, koje su kompatibilne s kasnijim verzijama S-300 i S-400 sustava. U arsenal je 2026. dodan i RM-48U, koji nastaje preradom starih protuzračnih raketa koje su povučene iz upotrebe. Prema ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi, Rusija je 2025. proizvela više od 200 takvih raketa, a ove godine planira proizvesti više od 480.
Tako je povremena prenamjena protuzračnih projektila postala zaseban proizvodni program, omogućujući Rusiji da poveća broj projektila u kombiniranim napadima. Ove rakete su manje precizne i manje razorne od Iskandera, ali omogućuju ispaljivanje većeg broja vrlo brzih projektila odjednom.
Starija raketa 5V55R teška je oko 1,66 tona i nosi bojnu glavu od približno 130 kilograma, dok novija 48N6 teži oko 1,8 tona i, ovisno o inačici, ima bojnu glavu od 143 do 180 kilograma. Obje vrste su dizajnirane za uništavanje ciljeva u zraku. Nemaju sposobnosti specijaliziranih projektila za probijanje betonskih ili podzemnih objekata, ali u urbanim sredinama njihova velika brzina i tisuće fragmenata mogu uništiti široko područje.
Točni algoritmi za navođenje pri napadima na zemlju nisu poznati. Dostupni podaci sugeriraju da rakete u početku koriste inercijsko i radijsko navođenje, ali nakon što izađu iz radarskog horizonta, nastavljaju let koristeći samo inercijsku navigaciju. To je omogućilo raketi 48N6DM da prijeđe više od 200 kilometara do Kijeva, ali također objašnjava zašto gubi preciznost na velikim udaljenostima.
Njihova je velika prednost brzina. Prema ukrajinskim procjenama, 48N6DM može postići brzinu od oko 2,5 kilometara u sekundi i preći 200 kilometara za samo nekoliko minuta, ostavljajući protuzračnoj obrani vrlo malo vremena za reakciju.
Ukrajinsko zapovjedništvo 14. siječnja 2023. objavilo je da su Kijev pogodile rakete S-400 lansirane sa sjevera. Na temelju fotografija fragmenata, indiciran je model 48N6DM, a kao potencijalno podrijetlo lansiranja spomenuta je oblast Brjansk u Rusiji. S obzirom na to da službeni nalazi stručnog ispitivanja još nisu objavljeni, ovo se smatra pouzdanom ukrajinskom procjenom, no ne i konačnom potvrdom.
Tijekom ljeta 2026., projektili S-400 ponovno se učestalo spominju u izvještajima iz Ukrajine, zajedno s Iskanderima. U četiri velika napada između 2. srpnja i 5. kolovoza zabilježeno je 98 raketa iz zajedničke kategorije Iskander-M/S-400, a samo je pet presretnuto. Napadi su pretežno ciljali Kijev i okolicu, no iz informacija dostupnih javnosti nije moguće odrediti koliko je od njih bilo S-400. Nakon napada 14. srpnja, pronađeni su bojna glava i dijelovi rakete S-400 u kijevskom okrugu Darnjicki, što je pružilo dodatne dokaze o njihovoj upotrebi.
Ostaci RM-48U prvi su put javno prikazani u Ukrajini nakon napada 20. siječnja 2026. Radi se o obnovljenim projektilima temeljenim na starijim raketama 5V55 ili 48N6 koje su povučene iz upotrebe, a mogu se lansirati iz sustava S-300 i S-400.
U početku je bilo nejasno sadrže li standardnu bojnu glavu ili su korišteni kao varke. Ukrajinska vojna obavještajna služba ih je u siječnju označila kao trenažne rakete, a do lipnja ih je u svojim izvješćima tretirala kao projektile za napade na kopnene ciljeve. To ukazuje na postojanje različitih verzija ili načina primjene.
RM-48U ne može se mjeriti s Iskanderom u pogledu preciznosti, snage razaranja ili mogućnosti gađanja utvrda. No, njegova prednost leži u tome da se time povećava količina brzih raketa u ofenzivi, što dodatno stvara pritisak na ukrajinske sustave za rano otkrivanje i protuzračnu zaštitu. Čak i kada se koristi kao mamac, obrana ga ne može zanemariti jer prekasno može utvrditi nosi li bojnu glavu.
Masovna proizvodnja RM-48U pokazuje da prijetnja neće prestati ni kada se iscrpe stare sovjetske zalihe raketa 5V55. Rusija postupno prelazi s potrošnje postojećih zaliha na razvoj zasebnog kapaciteta za proizvodnju i korištenje takvog oružja.
