Rusija pretvorila S-400 u oružje terora nad Kijevom
Protuzračne rakete, koje nisu dizajnirane za gađanje zemaljskih ciljeva, sada redovito pogađaju ukrajinske gradove, a ukrajinska protuzračna obrana sve ih teže presreće.
Protuzračne rakete, koje nisu dizajnirane za gađanje zemaljskih ciljeva, sada redovito pogađaju ukrajinske gradove, a ukrajinska protuzračna obrana sve ih teže presreće.
Rusija je u noći s 4. na 5. kolovoza 2026. napala Ukrajinu s 24 balističke rakete, koje su ukrajinske zračne snage grupirale pod kombiniranom oznakom Iskander-M/S-400. Najveći teret napada podnijela je Kijevska oblast, a zabrinjavajući je podatak da ukrajinska protuzračna obrana, suočena s nedostatkom presretača za sustave Patriot, nije uspjela oboriti nijednu.
Ono što ovaj napad čini posebno zabrinjavajućim jest činjenica da je S-400 sustav izvorno projektiran za protuzračnu obranu i obaranje dolazećih projektila, a ne za napade na zemaljske ciljeve. Rusija ga je, međutim, prenamijenila, povećala proizvodnju i proširila domet do Kijeva, pretvorivši ga u oružje koje sve više pritišće ukrajinske gradove.
Rusija nije prvi put upotrijebila protuzračne rakete za gađanje ciljeva na tlu. Tijekom 2022. godine koristila je starije rakete S-300 protiv gradova blizu bojišnice. Kasnija izvješća potvrdila su korištenje novijih raketa 48N6, kompatibilnih s kasnijim varijantama S-300 i sa S-400. U 2026. godini Rusija je u svoj arsenal dodala i RM-48U, masovno proizvodeći tu raketu prenamjenom rashodovanih protuzračnih projektila.
Prema podacima Obavještajne službe Ukrajine, Rusija je 2025. godine proizvela 200 komada RM-48U, a u 2026. planira proizvesti više od 480. Na taj je način ad hoc korištenje protuzračnih raketa preraslo u zaseban proizvodni pogon koji Rusiji omogućuje da tijekom kombiniranih napada nadopuni svoje balističke rakete kratkog dometa Iskander. Rezultat je veći broj brzih projektila po napadu, unatoč njihovoj slabijoj preciznosti i razornoj moći u usporedbi s namjenskim balističkim raketama.
Nazivi S-300 i S-400 često se koriste kao skraćenice za same rakete, iako se zapravo odnose na obitelji protuzračnih sustava koji uključuju radare, zapovjedna mjesta, lansere i nekoliko tipova projektila. Ruski državni izvoznik oružja Rosoboronexport navodi četiri varijante raketa samo za S-400: 48N6E3, 48N6E2, 40N6E i 9M96E2. Zbog toga pronalazak krhotina rakete 48N6 nije uvijek dovoljan da bi se sa sigurnošću utvrdilo koji je sustav lansirao, jer su te rakete često kompatibilne s oba sustava.
Najstarija raketa relevantna za ovu priču, 5V55R, teži oko 1,66 tona i nosi visokoeksplozivnu fragmentacijsku bojevu glavu mase oko 130 kilograma. Njezin standardni domet protiv zračnih ciljeva iznosi do 75 kilometara. Novija raketa 48N6 teži oko 1,8 tona i, ovisno o varijanti, nosi bojevu glavu mase između 143 i 180 kilograma.
Obje su rakete izvorno dizajnirane za uništavanje zrakoplova i dolazećih projektila u letu. Njihove bojeve glave stvaraju veliku količinu fragmenata, ali nemaju specijalizirane penetratore ili ojačana kućišta potrebna za probijanje betonskih ili podzemnih struktura. U urbanim područjima to ograničenje nije presudno, pri velikoj brzini masa rakete i rasprskavanje tisuća fragmenata mogu opustošiti široko područje čak i s relativno skromnom bojevom glavom.
Raketa 40N6 izdvaja se kao projektil najvećeg dometa sustava S-400, s deklariranim dometom do 380-400 kilometara protiv zračnih ciljeva. U studenom 2023. ukrajinski dužnosnici izvijestili su o pronalasku njezinih krhotina na Zaporižkom frontu. No, prisutnost krhotina sama po sebi ne dokazuje da je raketa lansirana na zemaljski cilj, a ne ispaljena od strane ruskih protuzračnih jedinica. Također, nema javnih dokaza da se 40N6 sustavno koristi za napade na zemaljske ciljeve. Domet od 380-400 km odnosi se na zračne ciljeve, a domet pri gađanju zemaljskih ciljeva može biti drugačiji zbog drukčijeg profila leta i metoda navođenja.
Mogućnost gađanja zemaljskih ciljeva sustavom S-300 postojala je i prije ruske invazije na Ukrajinu. U svibnju 2011. tri ruske pukovnije protuzračne obrane izvele su vježbe na poligonu Telemba, ispalivši pet borbenih raketa iz stacionarnog sustava S-300 na zemaljske ciljeve. Ruska vojska tvrdila je da je svih pet pogodilo mete.
Točni algoritmi navođenja za sve varijante raketa ostaju povjerljivi. Dostupne tehničke informacije upućuju na korištenje inercijalnog i radio-komandnog navođenja u početnim fazama leta. Nakon što projektil prijeđe radio-horizont, navođenje sa zemaljskog radara više nije moguće i raketa nastavlja prema cilju koristeći samo inercijalnu navigaciju. Taj mehanizam omogućio je raketi 48N6DM da prijeđe više od 200 kilometara u napadu na Kijev, ali ujedno objašnjava zašto te rakete na velikim udaljenostima žrtvuju preciznost zarad brzine.
Važno je napomenuti da ovi projektili nisu pravi balistički projektili poput rakete 9M723 koju koristi sustav Iskander-M. Umjesto toga, svaki od njih slijedi putanju sličnu balističkoj tijekom većeg dijela leta, prije nego što se u završnoj fazi spusti prema ciljanom području. Javno dostupni, verificirani podaci o kružnoj grešci vjerojatnog odstupanja (CEP) za ove udare ne postoje, što znači da se precizne brojke o točnosti koje se povremeno pojavljuju u medijima ne mogu neovisno potvrditi.
Ukrajinske procjene navode da najveća brzina rakete 48N6DM iznosi oko 2,5 km/s, što znači da 200 kilometara može prijeći za svega nekoliko minuta. Tijekom napada na Kijevsku oblast u siječnju 2023. godine sustav ranog upozoravanja nije uvijek mogao pravodobno izdati uzbunu, problem nije bio u nemogućnosti otkrivanja rakete, već u kratkom vremenu leta koje je ostavljalo premalo vremena za procjenu je li lansiranje S-300 ili S-400 usmjereno na zračni ili zemaljski cilj.
Tijekom 2022. i 2023. godine rakete S-300 korištene su prvenstveno protiv regija blizu bojišnice ili ruske granice. Jedan od najrazornijih napada dogodio se 30. rujna 2022., kada je Rusija ispalila 16 raketa S-300 na Zaporižžju i njezinu okolicu. Četiri rakete pogodile su područje oko autokuće i konvoj civilnih vozila. U napadu su poginule 32 osobe, a 118 ih je ozlijeđeno.
Južnije, Mikolajiv je također bio na udaru. Dana 23. listopada 2022. ruska raketa pogodila je peterokatnicu, no nije bilo poginulih. Slovjansk je 14. travnja 2023. pogođen s osam raketa S-300, oštećene su stambene zgrade, uredi i poslovni prostori, a napad je odnio 15 života i ranio 24 osobe.
Navečer 21. listopada 2023. dvije su rakete pogodile poštanski hub tvrtke Nova Poshta (Nova Post), najveće ukrajinske privatne dostavne službe, u Novomu Koroču blizu Harkiva. Prema ranim izvješćima tužiteljstva, identificirane su kao rakete S-300 lansirane iz ruske Belgorodske oblasti. Osam osoba je poginulo, a 15 je ozlijeđeno.
Ujutro 14. siječnja 2023. ukrajinsko zapovjedništvo izvijestilo je da su rakete S-400 ispaljene sa sjevera pogodile Kijev. Fotografije krhotina omogućile su stručnjacima da ih identificiraju kao 48N6DM. Brijanska oblast u Rusiji navedena je kao vjerojatno područje lansiranja, iako točne koordinate i konačni zaključci ekspertize nisu objavljeni.
U ljeto 2026. rakete S-400 ponovno se redovito pojavljuju u ukrajinskim izvješćima uz rakete Iskander. Dana 2. srpnja ukrajinsko ratno zrakoplovstvo zabilježilo je 24 rakete u kombiniranoj kategoriji Iskander-M/S-400, od kojih su četiri presretnute. Dana 6. srpnja zabilježene su 23 rakete, ali nijedna nije presretnuta. Dana 1. kolovoza od 27 raketa oborena je jedna. U napadu 5. kolovoza nijedna od 24 rakete nije presretnuta. Sva četiri napada bila su usmjerena prvenstveno na Kijev ili Kijevsku oblast. Na temelju javno dostupnih podataka nemoguće je utvrditi koliki je udio tih raketa bio S-400.
