Rusija zatvorila ključnu kapiju Ukrajine
Analiza Džordža Biba za Responsible Statecraft upozorava da Moskva ne mora osvojiti cijelu obalu da bi Ukrajinu lišila pouzdanog izlaza na more, što dovodi u pitanje koncept 'čeličnog bodljikavog praseta'.
Analiza Džordža Biba za Responsible Statecraft upozorava da Moskva ne mora osvojiti cijelu obalu da bi Ukrajinu lišila pouzdanog izlaza na more, što dovodi u pitanje koncept 'čeličnog bodljikavog praseta'.
Ruske snage faktički su zatvorile ukrajinske crnomorske luke za pomorski promet, a posebno je pogođena Odesa, ključna točka kroz koju se odvijalo do 90 posto ukrajinske trgovine poljoprivrednim proizvodima. Prema analizi Džordža Biba objavljenoj u srijedu za portal Responsible Statecraft, ovakav razvoj događaja ozbiljno ugrožava zapadnu koncepciju prema kojoj bi Ukrajina nakon rata trebala postati snažno naoružana država, sposobna dugoročno odvraćati Rusiju bez kompromisnog sporazuma s Moskvom.
Tijekom prvih godina sukoba Rusija nije vodila kontinuirane operacije s ciljem potpunog zatvaranja Odese. Kada su međusobni napadi na trgovačke brodove ugrozili izvoz poljoprivrednih proizvoda, Moskva i Kijev su uz posredovanje Turske i Ujedinjenih naroda sklopili 'sporazum o žitu'. Taj je aranžman omogućio da odeska luka tijekom približno četiri naredne godine ostane važan kanal ukrajinskog uvoza i izvoza.
No, okolnosti su se promijenile. Pokušaj Zapada da Rusiju pretvori u međunarodno izoliranu državu nije ostvario očekivani rezultat, a za Moskvu je značaj odnosa sa zemljama Globalnog juga dodatno porastao. Istovremeno, slabljenje ukrajinske protuzračne obrane povećalo je ranjivost Odese na ruske balističke rakete i omogućilo ruskoj avijaciji da djeluje bliže lučkom kompleksu.
Dodatni prelomni trenutak bila je ukrajinska '40-dnevna operacija' protiv Rusije, objavljena krajem lipnja 2026. godine, a koja se temeljila na ciljanim napadima bespilotnim letjelicama srednjeg i velikog dometa. Predsjednik Vladimir Zelenski izjavio je da kampanja treba izvršiti pritisak na Rusiju i navesti je da prekine borbena djelovanja. Bivši američki predsjednik Donald Tramp opisao ju je kao
"eskalaciju koja će, nadamo se, dovesti do mira".
Moskva je time dobila argument kojim pred državama Globalnog juga može opravdati vlastitu eskalaciju na Crnom moru, tvrdeći da su ukrajinski napadi na brodove i luke prethodili novoj fazi ruskih udara. Od 22. srpnja 2026. ruske su snage, prema Bibovoj analizi, faktički zatvorile luke u Odesi i njezinoj okolini za pomorski promet.
Gubitak preostalih dubokovodnih luka posebno pogađa poljoprivredni izvoz, jednog od glavnih oslonaca ukrajinske ekonomije. Dužnosnici upozoravaju da bi ukrajinski izvoz tijekom narednih mjeseci mogao pasti za 50 posto. Alternativni kopneni, željeznički i riječni pravci imaju znatno manji kapacitet, a transport tim rutama istovremeno je skuplji.
Kratkoročni ekonomski udar mogao bi biti ublažen ako Europa poveća financijsku pomoć Kijevu. No, dugoročni je problem složeniji jer trajna nesigurnost oko ključne infrastrukture izravno utječe na mogućnost poslijeratne obnove. Investitori teško mogu biti spremni uložiti stotine milijardi dolara ako infrastruktura ostaje izložena mogućnosti uništenja u roku od nekoliko sati.
Bez obnove ekonomije, novih radnih mjesta i dugoročne stabilnosti smanjuju se i izgledi za masovni povratak milijuna Ukrajinaca koji su napustili zemlju. Od približno 52 milijuna stanovnika nakon raspada Sovjetskog Saveza, danas je ostalo svega 22 do 25 milijuna ljudi, a gotovo polovica sadašnjeg stanovništva su umirovljenici. Prema jednoj procjeni, broj radno sposobnih mogao bi do 2040. godine pasti za dodatnu trećinu, dok bi se broj djece mogao prepoloviti u odnosu na razdoblje prije sukoba.
U Washingtonu i europskim prijestolnicama već dugo postoji ideja da alternativa kompromisnom završetku sukoba bude pretvaranje Ukrajine u 'čelično bodljikavo prase', odnosno istočnoeuropski Izrael - snažno naoružanu, utvrđenu državu koja bi sadašnji rat pretvorila u relativno stabilan zamrznuti sukob. No, Bibova analiza sugerira da taj model postaje neodrživ ako Rusija može dugoročno održavati zračni i raketni pritisak na ukrajinsku infrastrukturu.
Zemlja sa sve starijim i manjim stanovništvom, bez snažne ekonomske baze, trebala bi prema toj koncepciji održavati dugoročnu konfrontaciju s nuklearnom Rusijom, čije je stanovništvo približno sedam puta brojnije. Ako se problem ne riješi političkim sporazumom, alternativa kompromisnom završetku sukoba možda neće biti snažna Ukrajina, već oslabljena država čija bi nestabilnost postala dugoročan sigurnosni problem i za samu Europu.
