Psihologinja Susan Krauss Whitbourne analizirala je ponašanja koja otkrivaju da partner nije spreman za ozbiljnu vezu. Svoja zapažanja temelji na istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta u Kyotu, koji su razvili posebnu ljestvicu za mjerenje neodlučnosti u međuljudskim odnosima. Whitbourne je svoje nalaze objavila u časopisu Psychology Today, ističući da partnerova neodlučnost ne mora nužno značiti da mu nije stalo.
Što se krije iza neodlučnosti?
Whitbourne objašnjava da neodlučnost u vezama može biti složen psihološki fenomen, a ne samo znak ravnodušnosti.
"Odluke koje se tiču odnosa mogu biti ispunjene nejasnoćama, sukobima i nesigurnošću, što ljude sprječava da donose brze i stabilne odluke"
, navodi psihologinja. Dodaje
kako strah od odbijanja često pojačava neodlučnost, a taj strah može biti ukorijenjen u osobnosti ili prošlim iskustvima. Također, kulturološki čimbenici i odgoj mogu igrati važnu ulogu u oblikovanju takvog ponašanja.
Šest signala na koje treba obratiti pozornost
Na temelju ljestvice razvijene na Sveučilištu u Kyotu, Whitbourne izdvaja sljedeće obrasce ponašanja koji mogu ukazivati na to da partner nije spreman za ozbiljnu vezu:
- Osjeća tjeskobu kada mora donijeti odluku u vezi
- Teško donosi odluke u odnosima, čak i one jednostavne
- Dugo preispituje svoje odluke i teško ih ostavlja iza sebe
- Za donošenje i najmanjih odluka treba mu puno vremena
- Često odgađa donošenje važnih odluka
- Nije siguran što zapravo želi od veze
Strah od odbijanja kao pokretač
Whitbourne posebno naglašava da strah od odbijanja može biti ključni faktor u partnerovom ponašanju.
"Netko tko se ne može odlučiti želi li biti s vama možda je vođen velikom osjetljivošću na odbijanje, ali na to može utjecati i kultura iz koje dolazi."
Taj strah može biti toliko jak da osoba postaje paralizirana čak i pri donošenju manjih svakodnevnih odluka u vezi, što partneru koji čeka može izgledati kao hladnoća ili nezainteresiranost.
Osobnost, odgoj i kultura
Psihologinja ističe da na neodlučnost u vezama utječe kombinacija različitih čimbenika. Osobnost, odgoj i kulturni kontekst mogu značajno oblikovati sposobnost osobe da donosi odluke u romantičnim odnosima. Whitbourne stoga upozorava da je površno tumačenje takvog ponašanja kao pukog nezanimanja često pogrešno te može dovesti do nepotrebnih sukoba ili čak preuranjenog prekida veze.
Strpljenje ili rastanak?
Kada se suočimo s neodlučnim partnerom, Whitbourne ne nudi jednostavan odgovor, ali ostavlja prostora za strpljenje.
"Ako ste spremni pričekati, možda se isplati dati priliku neodlučnom partneru da samostalno donese odluku koja će na kraju oboma donijeti ispunjenje"
, zaključuje psihologinja. Ipak, stručnjaci za mentalno zdravlje općenito savjetuju da svaka osoba procijeni vlastite granice i potrebe u takvoj situaciji te po potrebi potraži podršku stručnjaka, poput psihologa ili psihoterapeuta, koji može pomoći u razumijevanju dinamike odnosa.