Sjever Hrvatske ima vode za 30 godina
Dok Mura i Drava pune vodonosnike i jamče sigurnu opskrbu, Plitvica, Trnava i drugi mali vodotoci na rubu su presušivanja. Stručnjak upozorava: ključ je u povezivanju vodovodnih sustava.
Dok Mura i Drava pune vodonosnike i jamče sigurnu opskrbu, Plitvica, Trnava i drugi mali vodotoci na rubu su presušivanja. Stručnjak upozorava: ključ je u povezivanju vodovodnih sustava.
Dok se Hrvatska, poput većeg dijela Europe, suočava s posljedicama dugotrajne suše i rekordno visokih temperatura, situacija s vodoopskrbom na sjeveru zemlje za sada je pod kontrolom. Ipak, slika nije posve idilična: manje rijeke i potoci već bilježe prekide toka, a stručnjaci upozoravaju na potrebu hitnog povezivanja javnih vodoopskrbnih sustava kako bi se višak vode iz bogatih podzemnih rezervi mogao preusmjeriti prema ugroženim područjima.
Milan Rezo, direktor za sliv Mure i gornje Drave, u razgovoru za RTL Danas donosi ohrabrujuće vijesti za tri sjeverne županije, ali i jasno upozorenje za ostatak Hrvatske. Dok se u Istri, na Ugljanu i u Daruvaru uvode redukcije, podzemni rezervoari koje pune Mura i Drava sadrže goleme količine vode, dovoljne za višedesetljetnu opskrbu.
Rezo je naglasio da su Varaždinska, Međimurska i Koprivničko-križevačka županija u ovom trenutku potpuno sigurne kada je riječ o opskrbi vodom. "Ono što mogu prenijeti u ovoj emisiji su dobre i lijepe vijesti sa sjevera Hrvatske", rekao je Rezo za RTL Danas. "Što se tiče sliva Mure i gornje Drave, vodostaj u ovom trenutku mjerimo na minus šest centimetara, s promjenom od 50 centimetara, ovisno o radu hidroelektrana na rijeci Dravi."
Ključni podatak je da obje rijeke aktivno pune podzemni vodonosnik. U Murskom Središću Mura bilježi 135 centimetara, a u Goričanu 80 centimetara. To znači da redukcije vode neće biti ni za domaćinstva, ni za gospodarstvo, industriju, pa čak ni za poljoprivrednike kojima je potrebno zalijevanje usjeva.
Unatoč stabilnoj situaciji s velikim rijekama, stanje na manjim slivovima je zabrinjavajuće. Rezo ističe da je posebno kritično u Varaždinskoj županiji, gdje rijeka Plitvica teče tek od svog 47. kilometra do ušća. "Od 47. do 65. kilometra vidi se vidno zadržaj te vode, još uvijek voda postoji u koritu, ali svakog trenutka očekujemo da će doći do presušenja", upozorio je.
Slična je situacija i u drugim županijama. U Međimurju je otvoreni vodotok Trnava već doživio prekid tečenja, dok su u Koprivničko-križevačkoj županiji potoci Gliboki i Koprivnička Bistra također presušili. Ipak, Rezo smiruje javnost naglašavajući da ove manje rijeke nisu posebno bogate ribljim fondom te za sada nema dojava o pomoru riba. Podsjetio je i da je prošle godine Plitvica bila presušena od lipnja do listopada, što sugerira da se ovakvi ekstremi polako pretvaraju u redovitu pojavu.
Kada je riječ o ukupnim zalihama, brojke su impresivne. Rijeke Mura i Drava godišnje obnove oko 580 milijuna kubika vode. Nasuprot tome, tri javna isporučitelja na tom području, Varkom, Međimurske vode i Koprivničke vode, troše svega 20-ak milijuna kubika godišnje za sve potrebe. "Možemo reći da mi u ovom trenutku imamo preko 25 do 30 godina nekakvih rezervi za potrebe opskrbe vodom na tom području", izjavio je Rezo.
Prema njegovim riječima, u vodonosniku se trenutno nalazi između milijardu i pol i tri milijarde kubika vode. No, upravo taj golemi potencijal otvara ključno pitanje: što ako zatreba pomoći drugim dijelovima Hrvatske?
Rezo je izrazio zabrinutost činjenicom da javni isporučitelji vodnih usluga u Hrvatskoj nisu međusobno povezani. "Recimo da u Zagrebu ispadne jedno od vaših najvećih izvorišta, Mala Mlaka, postavlja se pitanje kako i na koji način sjever Hrvatske sa svojih vodonosnika Drave i Mure može pomoći Zagrebu", upitao se.
Njegov je prijedlog jasan: potrebno je graditi cjevovode koji ne bi povezivali samo izvore unutar pojedinih sustava, već i same isporučitelje međusobno. "Na taj način možemo s pravom reći, s obzirom na količine koje imamo u podzemnim vodama, da možemo osigurati vodu kako za jadranski sliv, tako i za kontinentalnu Hrvatsku", zaključio je Rezo, sugerirajući da bi strateško povezivanje moglo biti ključno rješenje za sve učestalije sušne godine koje su, kako se čini, postale novo normalno.
