Slavonski voćari u očaju krče vlastite nasade
Dok Hrvatska uvozi voće i povrće u vrijednosti od 600 milijuna eura, domaći proizvođači suočavaju se s neisplativom proizvodnjom i pritiskom jeftinog uvoza.
Dok Hrvatska uvozi voće i povrće u vrijednosti od 600 milijuna eura, domaći proizvođači suočavaju se s neisplativom proizvodnjom i pritiskom jeftinog uvoza.
Voćar iz Aljmaša, Domagoj Škobić, ovih je dana donio tešku odluku, umjesto berbe, strojevi su krenuli u krčenje njegovog nasada od pet tisuća stabala marelica. Razlog je jednostavan i brutalan: proizvodnja se više ne isplati. Iako je urod ove godine bio odličan, jeftino uvozno voće i pritisak trgovačkih lanaca ne ostavljaju mjesta za zaradu domaćim proizvođačima.
"Imamo jako veliku količinu na skladištu i jednostavno se ne može stići. Sve pojede samo sebe", izjavio je Škobić za HRT. Njegov slučaj samo je jedan u nizu dramatičnih primjera propadanja slavonskih voćnjaka u godini kada je Hrvatska uvezla voća i povrća u vrijednosti od čak 600 milijuna eura.
Škobić naglašava da uzrok nije prekomjerna proizvodnja. "Ovdje se ne radi o nekakvoj prekomjernoj proizvodnji, nego o nerazumijevanju uvoznika i trgovačkih lanaca za mali dio domaće proizvodnje koji imamo", dodaje. Hrvatska, naime, proizvodi tek oko deset posto marelica za vlastite potrebe, no ključni problem leži u načinu proizvodnje.
Stjepan Zorić, predstavnik Hrvatske voćarske zajednice, ističe da je navodnjavanje temeljni uvjet za konkurentnost. "Ne možemo biti konkurentni ni u jednoj voćnoj proizvodnji ako nemamo pravo navodnjavanje i sve ono što imaju naši konkurenti", upozorava Zorić. Osim navodnjavanja, konkurentske zemlje koriste i zaštitne mreže te sustave protiv mraza, što domaćim proizvođačima često nedostaje.
Zorić također ukazuje na razliku u potrošačkim navikama. "U pravilu je uvijek borba za profit i to razumijemo. Ipak, nije sve u tome, u nekim državama postoji i lokalpatriotizam pa se preferira kupnja domaćeg proizvoda", rekao je za HRT.
Slična kriza pogađa i proizvođače šljiva u Baranji. Na šest hektara Braniteljske socijalno-radne zadruge u Dardi, šljive su dobro rodile, ali plasman konzumne robe postao je gotovo nemoguć. Dok industrijsku šljivu uspijevaju prodati Podravki uz određenu zaradu, s konzumnom šljivom situacija je kritična.
Renato Kovač, predsjednik zadruge, otvoreno proziva trgovačke lance. "Oni nas ucjenjuju i spuštaju cijene. Kad čujem da će biti vikend-akcija, zaboli me glava jer znam da je cijena pala i da više nemamo šanse", kaže Kovač. Računica je, prema njegovim riječima, neodrživa. "Nama ostane ispod dvadeset centi po kilogramu, pa neka drugi procijene je li to isplativo. Prekinuli smo berbu i ne vozimo po toj cijeni", poručuje.
Stručnjaci upozoravaju da će ovakvih prizora biti sve više ako proizvođači ne ulože u modernizaciju voćnjaka. Za to im je, međutim, potreban povoljniji kapital koji trenutno nije dostupan. Bez značajnih ulaganja u sustave navodnjavanja i zaštite, hrvatsko voćarstvo teško će opstati na tržištu preplavljenom jeftinijim uvoznim proizvodima.
