SNS tražio od Srba da odbace Knin, a Olgu Carević proglasili izdajnicom
Srpska narodna stranka tražila je mirno rješenje, a između 9.000 i 12.000 Srba aktivno je branilo Hrvatsku u redovima ZNG-a i HV-a.
Srpska narodna stranka tražila je mirno rješenje, a između 9.000 i 12.000 Srba aktivno je branilo Hrvatsku u redovima ZNG-a i HV-a.
Srpska narodna stranka krajem je kolovoza 1991. svim Srbima u Hrvatskoj uputila zahtjev da ne priznaju niti slušaju samoproglašene lidere u Kninu. Tražilo se i distanciranje od terorističkih pothvata paravojnih formacija koje su djelovale uz potporu JNA.
Stranku je u svibnju 1991. osnovala grupa srpskih intelektualaca i političara na čelu s Milanom Đukićem. Cilj je bio zastupati interese Srba koji su živjeli na područjima pod kontrolom hrvatskih vlasti. Zbog toga su Đukića i suradnike srbijanski mediji i Knin proglasili "izdajnicima".
Već tijekom ljeta 1991. ekstremisti su mu zapalili obiteljsku kuću u Donjem Lapcu. Đukić je bio prisiljen pobjeći.
SNS je cijeli rat ostala legalna oporba u Hrvatskom saboru. Đukić je kasnije obnašao dužnost potpredsjednika Sabora, tražeći mirno rješenje sukoba i integraciju Srba u hrvatsko društvo. Propaganda iz Beograda i Knina nastojala je prikazati jedinstvenu pobunu, no povijesni zapisi i iskazi govore drugačije.
Prema popisu iz 1991., od više od pola milijuna Srba u Hrvatskoj, veći dio živio je u urbanim sredinama i na neokupiranim područjima. Izvan utjecaja Kninske krajine. Velika većina tih Srba nije podržavala balvan-revoluciju niti ratne sukobe.
Čak i na okupiranim područjima Krajine lokalno je pučanstvo često pružalo tihi otpor. Mobilizacija je nailazila na velike poteškoće, a mnogi su bježali u Srbiju ili inozemstvo kako bi izbjegli ratište.
Srbi koji su ostali na slobodnom dijelu Hrvatske našli su se u iznimno teškom položaju. S jedne strane trpjeli su sumnjičavost i pritiske dijela hrvatske javnosti, dok su ih s druge strane kninski ekstremisti smatrali legitimnim metama jer su "izdali srpsku stvar".
Činjenica o Domovinskom ratu koja se rijetko spominje jest angažman građana srpske nacionalnosti u hrvatskim vojnim snagama. Prema procjenama vojnih stručnjaka i onih koji su vodili mobilizaciju, između 9.000 i 12.000 Srba aktivno je sudjelovalo u obrani Hrvatske u odorama ZNG-a i HV-a.
Olga Carević bila je intelektualka i znanstvenica svjetskog kalibra koja je sudjelovala u stvaranju Sumameda. Mirotvorka i ugledna članica hrvatskog društva, svu je energiju na početku Domovinskog rata posvetila otvaranju očiju srpskoj manjini kojoj je i sama pripadala. Željela je da se odupru huškačkoj politici Srbije.
Njen sin Mislav bio je pripadnik 100. brigade ZNG-a u Pokupskom. Preminuo je nakon povratka s ratišta.
Olga je neumorno ponavljala da je Hrvatska njena domovina, kao i domovina njenih sunarodnjaka. Već 18. kolovoza 1990. uputila je prvi apel Srbima da svoje probleme rješavaju u Saboru. Rat je ipak izbio svom žestinom, ali ona nije prestala s apelima.
Nakon presuda generalima Markaču i Gotovini javno je istupila oštrim riječima: "Ako je Domovinski rat zločinački pothvat, kako nazvati razaranje Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje i zločina na Ovčari?"
Posebno ju je pogodilo to što su državu za koju se borio njen sin nazvali zločinačkom organizacijom. "Sram me sada izići na ulicu", rekla je tada. A potom iznijela i računicu: "Ako je Gotovina dobio 24 godine, koliko će dobiti Mladić ako ga ikad uhvate? Barem 24 godine na kvadrat!"
Sve što se događalo tijekom Oluje, kako je smatrala, svalilo se na Gotovinina leđa. "To mi kao humanistici strašno smeta", dodala je.
Olga Carević, osoba koja se nazivala "Srpkinjom koja voli domovinu Hrvatsku", nikada nije prihvatila teoriju građanskog rata. "Bila je to čista agresija", tvrdila je do smrti 2020. godine.
