Solar Impulse 2: Kako je solarni zrakoplov obletio Zemlju bez kapi goriva
U srpnju 2016. zrakoplov na solarni pogon završio je put od 40.000 kilometara oko svijeta, postavši trajni simbol mogućnosti čiste energije u zrakoplovstvu.
U srpnju 2016. zrakoplov na solarni pogon završio je put od 40.000 kilometara oko svijeta, postavši trajni simbol mogućnosti čiste energije u zrakoplovstvu.
Kada je Solar Impulse 2 u srpnju 2016. sletio u Abu Dhabi, dovršio je nešto što dotad nije uspjelo nijednom zrakoplovu: let oko svijeta od otprilike 40.000 kilometara bez upotrebe konvencionalnog goriva, koristeći isključivo energiju sunca. Misija koja je trajala 16 mjeseci, uz brojne stanke zbog vremenskih uvjeta, postala je jedan od najupečatljivijih dokaza potencijala obnovljive energije u modernoj tehnologiji.
Zrakoplov je poletio iz Abu Dhabija 9. ožujka 2015. godine, krenuvši na ambicioznu rutu koja je obuhvatila kontinente i oceane. Misija nije bila neprekidna, već podijeljena u etape, s ukupno 16 zaustavljanja duž puta. Vremenski uvjeti često su diktirali raspored, a neka su mjesta zahtijevala dugotrajno čekanje prije nastavka puta. Ukupno je Solar Impulse 2 proveo gotovo 500 sati u zraku, prema podacima koje prenosi Times of India. World Economic Forum, u suradnji s Reutersom, misiju je opisao kao "prvi let bez goriva oko svijeta", naglašavajući njezin povijesni značaj za obnovljivu energiju, a ne za rekorde brzine ili izdržljivosti.
Pogonski sustav Solar Impulse 2 temeljio se na potpuno električnoj arhitekturi. U krilima zrakoplova ugrađeno je više od 17.000 solarnih ćelija koje su tijekom dana prikupljale sunčevu energiju. Višak energije pohranjen je u baterijama, što je četirima električnim motorima omogućilo rad i noću ili u uvjetima smanjene osunčanosti. Raspon krila premašivao je onaj Boeinga 747, dok je ukupna masa zrakoplova bila usporediva s prosječnim obiteljskim automobilom. Ta kombinacija iznimno velikog krila i lagane konstrukcije bila je ključna za energetsku učinkovitost. Zrakoplov je krstario brzinom do oko 90 kilometara na sat i mogao je doseći visinu od oko 9.000 metara.
Švicarci Bertrand Piccard i André Borschberg naizmjenično su pilotirali zrakoplovom, svaki preuzimajući različite etape globalne rute. Dugi solo letovi iznad oceana postavljali su iznimne zahtjeve, ne samo tehničke, već i psihološke. Piccard je o tim iskustvima rekao: "Suočavali smo se s oceanima; morali smo izgraditi taj način razmišljanja, ne samo zrakoplov i tehnologiju." Njegovi komentari naglasili su da su izdržljivost i mentalna priprema bile jednako važne kao i inženjerska izvrsnost zrakoplova.
Za Piccarda, Solar Impulse 2 nije bio samo zrakoplovni projekt. Prema World Economic Forumu, izjavio je: "Više od postignuća u povijesti zrakoplovstva, Solar Impulse je stvorio povijest u energetici." Istaknuo je da bi tehnologije razvijene za ovaj zrakoplov, od naprednih baterija do ultralakih materijala i visokoefikasnih solarnih ćelija, mogle naći primjenu u svakodnevnom životu i pridonijeti smanjenju emisija ugljičnog dioksida. Projekt je tako od samog početka bio zamišljen kao demonstrator čiste tehnologije s potencijalom daleko širim od zrakoplovne industrije.
Nakon povratka u Abu Dhabi, Piccard i Borschberg najavili su nastavak rada na promicanju tehnologija obnovljive energije. Prema Reutersu, planirali su osnivanje međunarodnog savjeta koji bi savjetovao vlade i poticao razvoj novih primjena čiste energije. Piccard je izrazio i optimistično predviđanje o budućnosti električne avijacije: "U sljedećih 10 godina vidjet ćemo električne zrakoplove koji prevoze 50 putnika na kratkim do srednjim letovima." Ova je prognoza bila osobni stav pilota, a ne potvrđeni industrijski plan, no odražavala je ambicije koje je projekt Solar Impulse postavio pred širu energetsku i zrakoplovnu zajednicu.
