Srpski fotograf svjedočio mučenju zatočenih Hrvata
Uoči obilježavanja Dana sjećanja na razmjenu logoraša u Nemetinu, svjedočanstva Dragoljuba Zamurovića i Predraga Matića otkrivaju strahote koje su preživjeli hrvatski zatočenici.
Uoči obilježavanja Dana sjećanja na razmjenu logoraša u Nemetinu, svjedočanstva Dragoljuba Zamurovića i Predraga Matića otkrivaju strahote koje su preživjeli hrvatski zatočenici.
Uoči svečanog obilježavanja Dana sjećanja na razmjenu logoraša srpskih koncentracijskih logora, koje će se održati u petak, 14. kolovoza 2026. kod spomen-obilježja "Vrata Slobode" u Nemetinu, javnosti su ponovno predočena potresna svjedočanstva o mučenjima koja su preživjeli hrvatski branitelji i civili. Izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, prisustvovat će obilježavanju u 10 sati, a planirano je i njegovo prigodno obraćanje.
Dana 14. kolovoza 1992. godine u Nemetinu, prigradskom naselju u Osijeku, izvršena je najveća razmjena zatočenika srpskih logora u Domovinskom ratu. Toga je dana oslobođeno 714 hrvatskih branitelja i civila zarobljenih u Vukovaru, koji su u logorima prošli torture, mučenja, ponižavanja i silovanja. Zbog velikog broja ljudi, u pregovore je bio uključen Međunarodni crveni križ te hrvatska i srbijanska strana, a cilj je bio razmjena "svi za sve".
Međutim, sama razmjena nije prošla glatko. Pregovori su se odužili, a za to vrijeme stražari su hrvatskim zatočenicima ulazili u autobuse govoreći im da ih hrvatska Vlada ne želi te prijetili povratkom u zatvore. Fizički i psihički iscrpljeni zatočenici dogovarali su se da će, ako dođe do tog scenarija, iskočiti iz autobusa i razbježati se, samo da se ne vrate u logore.
Srpski fotograf Dragoljub Zamurović, autor fotografija s mjesta razmjene, u svojoj monografiji "Sećam se" opisao je šok koji je doživio. "Imam ideju da uđem u jedan od autobusa i širokim objektivom snimim fotografiju enterijera sa grupom zarobljenika koji su prisiljeni da drže glave među nogama. Povremeno su prisiljavani da dižu ruku sa raširena tri prsta i pevaju 'Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala', ali svuda na vratima su vojnici koji ne dozvoljavaju ulaz", zapisao je Zamurović.
Fotograf je bio zaprepašten grubim ponašanjem vojnika prema zarobljenicima. "Zaprepastilo me je grubo ponašanje vojnika prema zarobljenicima. U jednom trenutku vojnici su izašli iz autobusa i ja nisam izdržao, a da ne kažem zarobljenicima koji su i dalje držali spuštene glave da ti vojnici koji su ih maltretirali ne predstavljaju Srbe, već ljudski talog i zamolio ih da zbog toga ne omrznu ceo srpski rod."
Najmučniji primjer stradanja bio je slučaj Mande Matić, jedine Hrvatice zatočene u srpski logor. Iako je bila psihički bolesna, srpski mediji proglasili su je "snajperisticom koja je pobila mnoge Srbe". Pokojni bivši ministar branitelja Predrag Matić, koji je s njom putovao prema mjestu razmjene, u knjizi "Ništa lažno" opisao je što su vojnici činili nesretnoj ženi.
"Bilo je mučno gledati što su ti balavci činili nemoćnoj, ali na sreću po nju i nesvjesnoj ženi. Najprije su je natjerali da stavi palicu u usta i simulira felacio, što ih je oduševljavalo, a potom da jezikom poliže dobar četvorni metar poda autobusa. To je bilo istodobno odvratno i jadno, ali nitko od nas nije mogao ništa poduzeti da bi spriječio mučenje jadne Mande. Nasreću, nakon nekog vremena ostali vojnici morali su otići natrag do svojih autobusa i tako je prekinuto odvratno ponižavanje."
Bivši zatočenici većinom dan razmjene nazivaju danom ponovnog rođenja, a obilježavanje u Nemetinu služi kao trajno sjećanje na sve žrtve srpskih koncentracijskih logora.
