Stiže račun za 20 godina kašnjenja: Karepovac je pun
Šezdeset godina 'privremenog rješenja' došlo je do kraja. Split ostaje bez prostora za vlastiti otpad, a građani će uskoro osjetiti višestruko povećanje računa.
Šezdeset godina 'privremenog rješenja' došlo je do kraja. Split ostaje bez prostora za vlastiti otpad, a građani će uskoro osjetiti višestruko povećanje računa.
Split se ovih mjeseci suočava s problemom koji se desetljećima odgađao: Karepovac, gradsko odlagalište otpada otvoreno 1964. godine, više ne može primati sav komunalni otpad. Riječ je o ishodu koji je najavljen u dokumentima starima dva desetljeća, a sada se pretvara u konkretan udar na novčanike građana i potragu za alternativnim rješenjima koja su sve samo ne idealna.
Karepovac je zamišljen kao prijelazno rješenje na desetak godina, smješten na svega tristotinjak metara od naseljenih dijelova grada. Veći dio svog postojanja nije bio uređeni sanitarni deponij, već legalizirano odlagalište bez temeljnih zaštita. U njemu se nakupilo više milijuna kubika smeća, ponegdje i do četrdeset metara visine, što obuhvaća kućni, tvornički i štetni otpad.
Opasnost je kulminirala u ljeto 2017. godine, kada je požar zahvatio odlagalište i doveo do evakuacije obližnjih četvrti. Tada se saznalo da Karepovac nema mrežu hidranata. Sanacija koja je uslijedila, vrijedna oko 38 milijuna eura i sufinancirana iz Kohezijskog fonda EU, u graditeljskom smislu bila je tek izvanredno održavanje postojeće građevine, a ne izgradnja novog sustava. Novi požar glomaznog otpada u listopadu 2024. godine podsjetio je da rizik nije nestao.
Ključ za trajno rješenje trebao je biti Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici. Za njegovu izgradnju još je 2005. godine osnovan Regionalni centar čistog okoliša (RCCO), tvrtka u vlasništvu Splitsko-dalmatinske županije. Dvadeset godina kasnije, prema podacima Fine, tvrtka ima tek osam zaposlenih, a prva lopata u Lećevici nije zakopana. Probni rad najavljuje se za 2028., a realniji rok je 2030. godina.
Direktor RCCO-a Ivan Vukorepa na čelo je imenovan 2022. godine. Oko odgovornosti za kašnjenje traje politički spor. Oporba i dio javnosti prozivaju gradonačelnika Tomislava Šutu, ističući da je i sam bio među ranijim ravnateljima Lećevice, dok vladajući odgovornost pripisuju "prethodnim mandatima".
Splitska Čistoća godinama je imala među najnižim računima i, istodobno, najviše plaće u komunalnoj struci u Hrvatskoj, s prosječnom neto plaćom od oko 1.700 eura za oko 392 zaposlenih. Taj je sustav funkcionirao na tri nevidljive potpore: odlaganje na Karepovcu nije koštalo prema stvarnim troškovima, oko dvadeset okolnih gradova i općina davalo je Splitu novac za odlaganje, a samo odlagalište nalazilo se u gradu, bez izdataka za prijevoz.
Prvi oslonac srušen je Uredbom o jediničnoj naknadi za odlaganje otpada, koja se od 1. siječnja 2025. godine naplaćuje po svakoj odloženoj toni. Naknada je lani iznosila 30 eura, ove godine 35 eura, a do 2029. planira se rast do 50 eura. Za Split, koji godišnje odlaže oko 115.000 tona otpada, to znači novi trošak reda veličine četiri milijuna eura godišnje. Da je Lećevica izgrađena, naknada bi iznosila nula eura.
Drugi stup pada u kolovozu ove godine, kada Karepovac prestaje primati otpad izvan Splita, što utječe i na šest općina u Makarskom primorju. Posljedice su već vidljive: prošlogodišnji gubitak Čistoće Split veći je od milijun eura, a fiksni dio naknade za građane, koji sada iznosi oko četiri eura, najavljeno je povećanje za najmanje sto posto.
Kad Karepovac stane, najbliža alternativa je sinjsko odlagalište Mojanka. Ideja da se smeće iz Splita prebaci tamo iznesena je na sastanku u Ministarstvu krajem 2025. Sinjski gradonačelnik Miro Bulj kategorički ga je odbio, opisavši ga kao pritisak i "ucjenu".
Bulj se poziva na sporazum iz 2018. godine prema kojem se Mojanka nije trebala zatvoriti prije otvaranja Lećevice. Državni inspektorat zatvorio je odlagalište zbog nedostatka uporabne dozvole, ali Ministarstvo je ukinulo tu odluku, smatrajući da se zabrana može uvesti tek nakon što Lećevica počne raditi. Iznad političke rasprave stoji tehnička činjenica: otpad na Mojanki nasut je direktno na tlo, bez zaštitnog sloja na dnu. Na istoku se nalazi Sinjsko polje kroz koje teče Cetina, rijeka ključna za opskrbu vodom većeg dijela Dalmacije.
Direktor CGO Bikarac kod Šibenika poručio je da Šibenčani ne žele biti "dalmatinski deponij" te da će se ondje energetski oporabljivati gorivo iz otpada četiriju centara: Bikarca, Biljana Donjih, Lučina razdolja i, kad zaživi, Lećevice. U tom sustavu Split ima ulogu središta koje šalje prerađeno gorivo, a ne odredišta za sirovo smeće.
Hrvatski prosjek odvajanja otpada u 2024. godini bio je 49 posto. Prelog drži gotovo 68 posto, a niz sredina prelazi 50 posto, uključujući otok Krk. Najniže stope su u Dalmaciji i Lici, upravo ondje gdje javna usluga odvajanja još nije ni uvedena, što pomiče objašnjenje s nevoljkosti stanovnika na odsutnost sustava.
Ljubljana je od gotovo nule dosegla oko 70 posto odvojenog sakupljanja, s postrojenjem RCERO koje godišnje prerađuje 150.000 tona miješanog i više od 20.000 tona biootpada, nakon čega manje od pet posto završi na odlagalištu. U Prelogu prihod od prodaje recikliranih materijala, komposta i rabljenih stvari čini otprilike 18 posto ukupnih prihoda. Oba primjera pokazuju da je reforma prikupljanja prethodila izgradnji postrojenja, a ne obrnuto.
