Stranci u Splitu o Oluji: Francuzi bili uzrujani
Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Net.hr je na splitskoj Rivi pitao strane turiste što znaju o hrvatskoj povijesti. Odgovori su sezali od detaljnog poznavanja do potpunog neznanja.
Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Net.hr je na splitskoj Rivi pitao strane turiste što znaju o hrvatskoj povijesti. Odgovori su sezali od detaljnog poznavanja do potpunog neznanja.
Dok su se 5. kolovoza 2026. hrvatske zastave vijorile duž splitske Rive u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, brojni strani turisti nisu mogli ne primijetiti svečanu atmosferu. No, znaju li oni što Hrvatska zapravo slavi? Novinari Net.hr-a odgovore su potražili među posjetiteljima, a oni su otkrili fascinantan raspon znanja i percepcija o Domovinskom ratu i operaciji Oluja.
Neki turisti pokazali su iznenađujuće dobro poznavanje hrvatske povijesti. Hachem iz Tunisa odmah je identificirao o čemu je riječ: "Nacionalni je praznik, predstavljaju pobjedu". Njegovo zanimanje za regiju potaknuto je, kaže, sportom. "Moj najdraži tenisač je Novak Đoković tako da sam počeo učiti o povijesti Jugoslavije i rata, gledajući njegovu biografiju i njegov život, kad je NATO bombardirao Srbiju. A onda sam na poslu upoznao i ljude s Balkana pa sam imao priliku diskutirati s njima o tome", ispričao je.
Camille iz Francuske točno je znala o kojem se događaju radi i prisjetila se vlastitih sjećanja iz tog vremena. "Oslobođenje Hrvatske 1995. godine. Sjećam se toga. Slavio se kraj rata i svi ljudi su se radovali", rekla je. Njezina sjećanja na medijsku popraćenost rata u Hrvatskoj su živa. "Svakodnevno se prikazivalo na televiziji, dugo vremena. Svi Francuzi su bili uzrujani i nisu bili tihi. Jer to se događalo u Europi. Svi Francuzi su se bojali. Nešto kao danas s ratom u Ukrajini. Slična emocija", dodala je.
Dio turista ima tek fragmentarno znanje o Domovinskom ratu. Allister iz Engleske priznao je da je o njemu nešto čuo, ali ne mnogo. Na pitanje je li se o tome govorilo u britanskim medijima, odgovorio je: "Govorilo se o tome na televiziji, ali ne previše."
Daniel i Nisrine iz Maroka informirali su se prije dolaska, no priznali su da im je nedostajao vremenski kontekst: "U školi, ali nismo znali da je rat bio u tako nedavnoj povijesti, dok nismo potražili na internetu."
Mlađe generacije često informacije o povijesti crpe izvan klasičnog obrazovnog sustava. Alex iz Francuske na pitanje odakle mu znanje o hrvatskoj povijesti kratko je odgovorio: "S društvenih mreža". Na dodatno pitanje je li tamo naučio više nego u školi, potvrdio je: "Da."
Bilo je i onih koji o Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti ne znaju gotovo ništa, niti ih to pretjerano zanima. Teun iz Nizozemske iskreno je priznao: "Ne znam puno o Hrvatskoj". Na pitanje što ga je privuklo da dođe, dao je jednostavan odgovor: "Alkohol. Partijanje s prijateljima."
Ivica Petrušić, Hrvat koji već 25 godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama, nije iznenađen različitim razinama znanja. Smatra da je Hrvatska globalno još uvijek relativno nepoznata. "Premala smo zemlja da bi znali nešto puno o nama. Ja ne vjerujem, recimo da 80 posto Amerikanaca zna koji je glavni grad Hrvatske ili tako nešto. Znaju nas najviše po nogometu", zaključio je.
Njegova opaska o sportu kao glavnom izvoru prepoznatljivosti poklapa se s iskustvom Hachema iz Tunisa, potvrđujući da su upravo sportski uspjesi i zvijezde često prvi, a ponekad i jedini, dodir stranaca s hrvatskom i regionalnom poviješću.
