Tisuće sudanskih migrantica zatekao je libanonski sukob nakon što su pobjegle od građanskog rata u Sudanu. Crkva u Bejrutu postala je njihovo privremeno sklonište, ali kapaciteti su davno prekoračeni.
Više od 14.800 sudanskih državljana trenutno boravi u Libanonu, mnogi od njih žene i djece koja su prvo pobjegle od građanskog rata u Sudanu, a potom ih je zahvatio i novi sukob u Libanonu, prenosi Al Jazeera u dugom reportažnom tekstu objavljenom 24. srpnja 2026. Njihove priče otkrivaju dvostruku traumu: gubitak doma u Sudanu, a zatim ponovni raseljaj u zemlji u kojoj su tražile sigurnost.
U Bejrutu, u četvrti Ashrafieh, stara crkva sagrađena 1875. godine po uzoru na kapelicu Saint-Marc u Lyonu postala je privremeni dom za stotine raseljenih Sudanaca i Južnosudanaca. Župnik otac Michael Petro za Al Jazeeru opisuje kako su se izbjeglice pojavile gotovo odmah po eskalaciji sukoba. "Pokazali su se jer su pitali čelnike zajednice što da rade, i rečeno im je da dođu ovamo, jer je ovo prvo mjesto kojemu su vjerovali", rekao je Petro. Crkva je dostigla kapacitet od 250 osoba već drugi dan rata, a od tada je odbijeno više od 100 osoba kojima nije bilo mjesta.
Jedna od onih koje su pronašle sklonište u crkvi je Rufaida, trudna Sudanka koja je u Libanon stigla bježeći od sukoba koji je u Sudanu izbio u travnju 2023. Njezin suprug Mohammad opisuje svakodnevne poteškoće: nedostatak odjeće za novorođenče, loša prehrana koja utječe na zdravlje dojilje i djeteta, te kronični nedostatak proteina i povrća. Rufaida je na kraju rodila carskim rezom, a cjelokupni trošak trudnoće, uključujući prenatalne preglede, porod i cjepiva za dijete Ahmada, pokrile su organizacija Jesuit Refugee Service (JRS) i njezini partnerski programi. "Dalo mi je utjehu i mir da sam mogla roditi u sigurnom okruženju", rekla je Rufaida za Al Jazeeru.
Rufaida i Mohammad opisuju i neugodna iskustva u bolnici Karatina, gdje su, prema njihovim riječima, liječnici sustavno davali prednost libanonskim pacijentima. Nakon tri sata čekanja, djelatnik JRS-a koji ih je pratio intervenirao je i pomogao da budu primljeni. Unutar same crkve napetosti su također prisutne: "Jer atmosfere i problema s mentalnim zdravljem, mali problemi postaju veliki. Rekla sam nekome dobro jutro, i to mu se nije svidjelo", opisuje Rufaida. Ona i Mohammad naglašavaju da razumiju zašto dolazi do trzavica, s obzirom na to da su mnogi od onih koji tu borave prošli kroz rat, gubitak doma i godine neizvjesnosti.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM, agencija UN-a za migracije) iz kolovoza 2025., u Libanonu boravi 164.097 migranata, od čega 14.854 sudanskih državljana. Taj broj predstavlja samo mali dio od ukupno 4,4 milijuna Sudanaca koji su napustili svoju zemlju od izbijanja građanskog rata u travnju 2023. Dio sudanskih migranata u Libanon je stigao na turističke vize, a drugi su radili kao kućni radnici ili portiri u okviru takozvanog kafala sustava, koji pravni boravak migranta vezuje uz poslodavca. Organizacija Human Rights Watch opisala je taj sustav kao oblik modernog ropstva u najgorim slučajevima. Oko 3.800 Sudanaca u Libanonu registrirano je kao izbjeglice pri Agenciji UN-a za izbjeglice (UNHCR), a registracijska kartica te agencije pruža određenu zaštitu od pritvora i deportacije te otvara mogućnost preseljenja u treću zemlju.
Priča Rufaide i Mohammada nije iznimka. Al Jazeera izvještava da sve vise sudanskih migrantica u Libanonu prolazi kroz iskustvo dvostrukog raseljavanja: prvo iz Sudana zbog tamošnjeg sukoba, a potom iz Libanona zbog eskalacije rata na libanonskom tlu. Medu njima je i 30-godišnja Roudaina Mustafa, registrirana izbjeglica koja se nada eventualnom preseljenju u treću zemlju. Sudbine ovih žena pokazuju kako se humanitarne krize preplicu i pojačavaju, ostavljajuci najranjivije bez sigurnog mjesta za koje bi se mogle vezati.
