Suprug teško bolesne Bjelovarčanke: treba 24-satnu njegu
Drugostupanjska komisija HZZO-a odbila je zahtjev za rehabilitaciju u Lipiku, a obitelj se suočava s financijskim pritiskom zbog skupih pomagala i masaža.
Drugostupanjska komisija HZZO-a odbila je zahtjev za rehabilitaciju u Lipiku, a obitelj se suočava s financijskim pritiskom zbog skupih pomagala i masaža.
Bračni par Puača iz Bjelovara suočava se s ozbiljnim problemima u sustavu socijalne i zdravstvene skrbi. Gospođi Puača, koja boluje od progresivne paralize, potrebna je 24-satna tuđa njega i pomoć, no prema rješenju drugostupanjske komisije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), odbijen joj je zahtjev za odlazak u toplice. Njezin suprug, koji o njoj svakodnevno skrbi, za Super Portal Bjelovar ispričao je kroz što sve prolaze.
Gospođa Puača ranije je bila u toplicama u Lipiku, gdje je, prema riječima supruga, osoblje bilo izvanredno. Sada su, međutim, dobili odbijenicu, a liječnik im je rekao kako nema zakonske osnove za toplice. "Prvi put su joj odobrili toplice i išla je u Lipik gdje je osoblje bilo izvanredno. Ne znam što sad reći, mi smo napravili žalbu da bi drugostupanjski sud u Zagrebu to odbio nakon četiri mjeseca čekanja", ispričao je gospodin Puača.
Dodatno ga smeta što gospođu nitko nije pozvao na komisiju kako bi se procijenio njezin invaliditet. "Ona je prva kategorija, četvrta klasa, prima inkluzivni dodatak od 432 eura, a trebala bi dobivati 730 eura. Nisu utvrdili da ne može hodati jer je nisu zvali na komisiju", naveo je suprug, ističući da gospođa iza sebe ima 41 godinu radnog staža.
Obitelj se suočava i s financijskim izazovima. Gospođi Puača potrebne su česte masaže, a sat vremena masaže plaćaju 25 eura. Velika želja im je dobiti asistenta barem dva puta tjedno po dva do tri sata, no za sada nemaju pravo ni na asistenta. "Mi čekamo njen red, no nikad nema mjesta za vježbanje s njom. Grad Bjelovar tražili smo jednokratnu pomoć i prije šest mjeseci dobili smo 400 eura, a sada 200 eura. To je neshvatljivo", poručuje gospodin Puača.
Osobito ga brine što gospođa ne može ništa bez njegove pomoći. "Kad ja odem u grad, ona ne može ni na toalet. Sad je preko Udruge invalida dobila obična kolica. Jedna gospođa iz Zagreba nam nudi električna kolica koja se podižu 20 centimetara, da može samostalno na zahod i popiti vode, no ta kolica koštaju 800 eura. Ja imam mirovinu 640 eura, ona je otišla u invalidsku i ima 740 eura pa ne znam kako ćemo to uspjeti ako nam netko ne pomogne", naglasio je.
U pomoć im je pritekla Udruga invalida koja je gospođi osigurala smještaj na moru, na Boriku u Zadru. "Tamo imaju dva dečka koji pomažu invalidima u more i nazad, to je super, nema muke i u 300 metara smo imali sve, odličnu prehranu, a nisu bili veliki novci", otkrio je gospodin Puača. Priželjkuju da gospođa opet ode u Lipik na dva do tri tjedna, no za sada je to neizvjesno.
Unatoč svemu, gospodin Puača ne odustaje. "Borim se, moram se boriti jer ako šutimo, neće biti ništa. Ako se bunimo, onda smo trn u oku svima. Ne znam kuda sve ovo vodi", zaključio je.
