Tin Srbić uoči domaćeg EP-a
Hrvatski gimnastičar otkriva planove za Europsko prvenstvo u zagrebačkoj Areni, govori o novoj snazi reprezentacije s Kovtunom i elementu Kasine koji bi mu mogao donijeti prednost.
Hrvatski gimnastičar otkriva planove za Europsko prvenstvo u zagrebačkoj Areni, govori o novoj snazi reprezentacije s Kovtunom i elementu Kasine koji bi mu mogao donijeti prednost.
Najbolji hrvatski gimnastičar Tin Srbić s nestrpljenjem odbrojava dane do početka Europskog prvenstva koje će se od 19. do 23. kolovoza održati u zagrebačkoj Areni. Uz tri europske medalje već u svojoj kolekciji, dvije srebrne i jednu zlatnu, te ukupno sedam velikih medalja u karijeri, Srbić ne skriva ambicije pred domaćom publikom.
Pripreme za veliko natjecanje privode se kraju, a hrvatska muška gimnastička reprezentacija trenirala je u Osijeku. Srbić je zadovoljan viđenim. "Mogu reći da su pripreme stvarno dobro prošle. Dva tjedna u Osijeku, u malo drugačijem okruženju, dobro su mi došla", izjavio je za Večernji list. Posebno je istaknuo uvjete u osječkoj dvorani: "U Osijeku imam sjajne uvjete. Dvorana ima sve što jednom gimnastičaru treba, bilo da se bavi višebojem ili pojedinačnom spravom. Najvažnije je što je klimatizirana, pa je treniranje ovdje zaista puno ugodnije."
Ono što posebno veseli Srbića jest snaga reprezentacije u kojoj će nastupiti. Ilija Kovtun, koji je sada član hrvatske reprezentacije, dodatno je osnažio ionako moćan tim. "S obzirom na to da je došao Ilija Kovtun, koji je sada Hrvat i član naše reprezentacije, a riječ je o jednom od najboljih gimnastičara na svijetu u višeboju i na pojedinim spravama, pogotovo na ručama, mislim da definitivno imamo jaku reprezentaciju", rekao je Srbić.
Osim Kovtuna, snagu reprezentaciji daju i Benović, olimpijski finalist na preskoku, te Ude, osvajač olimpijskog srebra iz Pekinga. Srbić vjeruje da upravo ta kombinacija iskustva i kvalitete može donijeti vrhunske rezultate na domaćem terenu.
Srbić je ove godine pretrpio ozljedu, ali sada se osjeća potpuno spremnim. "Očekujem da sav rad koji sam uložio nakon ozljede koju sam pretrpio ove godine sada napokon dođe do izražaja. Osjećam se stvarno jako dobro, i fizički i mentalno, i nadam se da ću sve što smo zamislili odraditi kako treba već u kvalifikacijama, izboriti finale, a onda se boriti za medalje. To je moja želja", poručio je odlučno.
Svjestan je i pritiska koji donosi nastup pred domaćom publikom, ali nada se da će ga uspjeti pretvoriti u prednost. "Iskreno se nadam da neće. Realno, puno ljudi koje poznajem, prijatelji i obitelj, nikad zapravo nisu imali priliku gledati gimnastiku uživo, pogotovo ne tako veliko natjecanje. Nadam se da će uživati, a ja ću se u tom trenutku pokušati malo izolirati i fokusirati na ono što je moj posao", objasnio je.
Iako je osvojio gotovo sve što se u gimnastici može osvojiti, Srbić i dalje vidi prostor za napredak. U svoju vježbu planira uvrstiti element Kasine, što bi mu značajno podiglo početnu ocjenu. "Blizu sam toga da u vježbu ubacim element Kasine, koji bi mi podigao početnu ocjenu na 6,2. To bih volio izvesti iduće godine na Svjetskom prvenstvu i ponovno se boriti za što bolji plasman i plasman na Olimpijske igre", otkrio je.
Priznaje da su se ambicije mijenjale s godinama, ali motivacija nije splasnula. "Ja 2017. godine još nisam imao nijednu veliku medalju, a sada ih imam sedam", rekao je Srbić, aludirajući na svoj put od osvajanja svjetskog zlata u Montrealu, preko olimpijskog srebra u Tokiju, do današnjeg statusa jednog od najtrofejnijih hrvatskih sportaša.
U opširnom intervjuu, Srbić se prisjetio i svojih početaka. Krenuo je s četiri godine, a roditelji su ga usmjerili prema sportu. "Njima je bilo bitno da se bavim sportom od malih nogu, zato sam i krenuo s četiri godine. Ali generalno, što se samog natjecanja tiče, njima nikad nije bilo, pogotovo mami, najvažnije da se moram natjecati i biti najbolji. Jednostavno je htjela da se pronađem u nečemu što volim i u čemu uživam", prisjetio se.
Dotaknuo se i teških trenutaka, poput kronične boli u laktu sa 16-17 godina kada je nakratko pomislio odustati, te operacije koju je izveo doktor Bojanić i koja mu je omogućila nastavak karijere. Kao najteži trenutak ipak izdvaja pad u finalu Olimpijskih igara u Parizu, nakon kojeg je neko vrijeme razmišljao o smislu daljnjeg bavljenja sportom. Ipak, zaključio je da se sav trud isplatio i da je pred njim još mnogo izazova.
