Šibenski profesor tjelesne i zdravstvene kulture, trener i sportaš Toni Skelin svoj je kajak porinuo u more 11. srpnja 2026. iz kampa Kanegra u Istri, a u rodni Šibenik vratio se 2. kolovoza. U prosjeku je veslao 31 kilometar dnevno, a najteža dionica od Premanture do Osora, duga 39 kilometara, donijela mu je i najdublje spoznaje.
U vremenu kada nas tehnologija i svakodnevna užurbanost rijetko ostavljaju same s vlastitim mislima, šibenski profesor tjelesne i zdravstvene kulture, trener i sportaš Toni Skelin odlučio je potpuno utišati vanjski svijet. Svoj je kajak porinuo u more 11. srpnja 2026. iz kampa Kanegra u Istri, a u rodni Šibenik vratio se 2. kolovoza 2026., nakon što je preveslao čitav Jadran sve do punte Oštro na krajnjem jugu Hrvatske.
Između ta dva datuma zbila se prava jadranska odiseja. Stotine kilometara surovog, ali očaravajućeg mora nisu bile samo sportska ruta, već duboko emotivno, intimno hodočašće i potraga za vlastitim granicama.
Da bi čovjek osjetio potpunu povezanost s prirodom, prvo mora zaslužiti njezino poštovanje i osjetiti njezinu punu, sirovu snagu. More je Tonija testiralo odmah na početku.
U početku su mi prva dva dana bila najteža, jer me jugo nije napuštalo, puhao je ravno u prsa i stvarao ogromne valove koji su me kočili. Imao sam osjećaj kao da me tjera natrag, kao da se jačamo tko će prije popustiti,
prisjetio se Toni prvih dana za Morski.hr, opisujući trenutke u kojima je svaki zaveslaj tražio nevjerojatan napor volje.
Veslati u prosjeku 31 kilometar dnevno (oko 16,7 nautičkih milja) pothvat je pred kojim bi mnogi odustali. Najduži preveslani komad u jednom danu iznosio je čak 48 kilometara, dok je titulu najteže i najopasnije rute ponijela dionica preko otvorenog mora.
Najteža dionica bila je Premantura - Osor gdje sam sa svega 10-minutnom pauzom na osamljenom svjetioniku Galijoli izveslao dugih 39 kilometara,
ispričao je Skelin.
Njegova ruta vodila je od zapadne Istre, preko mističnih otoka Silbe, Molata i Ugljana, kroz srce Dalmacije i Murtera, pa sve do Hvara, Pelješca, Elafitskih otoka i samog Dubrovnika. Toni je izdvojio nekoliko čarobnih mjesta koja su mu ostavila neizbrisiv trag: skriveni istarski poluotok Porto Busola, Veli Lošinj i Osor gdje se povijest stapa s kristalnim morem, otoke netaknute tišine Silbu i Ilovik, uvalu Rogač na Šolti, surovu ljepotu Pelješca s Vignjem, Trstenikom i Žuljanom te bajkoviti Molunat na samom pragu cilja.
Motivacija za ovakav pothvat nadilazi običan avanturizam. To je duboka, temeljna želja da se vratim samome sebi.
Postoji mnogo razloga za ovaj pothvat, a da bi ih se shvatilo, trebalo bi analizirati različite faze mog života od ranog djetinjstva do sadašnjeg trenutka. Može se reći da su me na ovakvo putovanje potaknule potreba za osamom i tišinom te želja da dokažem samome sebi. Znao sam da to mogu, a želio sam to dokazati prvenstveno sebi, jer uvijek je čovjeku najteže samom sebi priznati bilo pobjedu bilo poraz,
objasnio je Toni.
Lišivši se svakodnevnih malih komfora, spoznao je pravu vrijednost sitnica. Kada ga je grmljavinsko nevrijeme prikovalo za kopno, prijatelj mu je na Jadriji donio hladno pivo i toplu pizzu iz krušne peći. Susreti s ljudima dali su putovanju najveću emotivnu težinu, a najemotivniji je bio onaj s obitelji na Slanici na otoku Murteru, otprilike na polovici puta.
Kad se otisneš na prostranstvo pučine, obitelj postaje tvoja jedina nevidljiva veza s kopnom i tvoje najvažnije emocionalno sidro. Promatrajući beskrajni horizont, shvatio sam da me kod kuće čekaju voljene osobe koje mi daju snagu da prebrodim svaku oluju i svaki trenutak usamljenosti. Njihovo povjerenje u moju odvažnost pretvorilo je svaki strah u spokoj. Zato ova avantura nije samo moja; sa mnom su plovile sve njihove misli, molitve i nade,
rekao je Toni.
Kad se more uvjerilo da ima ravnopravnog suputnika, dalo mu je i svoj blagoslov. Na tom dugom putovanju njegov kajak su čak tri puta okružila jata dupina, plivajući uz njega i pružajući mu energiju i uvjerenje da, iako je bio sam, nikada nije bio potpuno izoliran.
Krug se zatvorio na rtu Oštro, pod vrelim kolovoškim suncem. Na kraju putovanja dočekao ga je otac Paško koji je u najprometnijem vikendu u godini u pola noći sjeo u kombi i krenuo po svog sina, vozeći po znanim i neznanim cestama kako bi izbjegao kilometarske kolone koje su blokirale jug Hrvatske.
Pobijedio sam vlastite granice i dokazao da se najveći mir krije u najjednostavnijem životu, u skladu s prirodom i samim sobom,
zaključio je Toni Skelin za Morski.hr.
