Traktor poklonio žrtvama požara kod Omiša
Zdravko Jeličić iz Muća već godinama pomaže potrebitima, a danas je otišao korak dalje i odlučio svoj traktor dati ljudima koji su u požaru ostali bez svega.
Zdravko Jeličić iz Muća već godinama pomaže potrebitima, a danas je otišao korak dalje i odlučio svoj traktor dati ljudima koji su u požaru ostali bez svega.
Zdravko Jeličić iz Muća svoj je rođendan, 18. kolovoza 2026., proveo dijeleći mlade krumpire ispred splitske ribarnice, a zatim je najavio i donaciju traktora žrtvama katastrofalnog požara kod Omiša. Ovaj humanitarac već mjesecima autobusom dolazi u Split kako bi svoje domaće proizvode podijelio ljudima kojima su najpotrebniji.
Zdravko je jednom prilikom podijelio 200 domaćih jaja u samo 11 minuta, a kaže da mu je tih 11 minuta bilo među najljepšima u životu. Do danas je podijelio više od 900 kilograma blitve, luka i krumpira te više od 2000 jaja.
Osim što je na svoj rođendan dijelio hranu, Zdravko je odlučio pomoći i ljudima pogođenim požarom u Omišu, gdje su mnogi u jednoj večeri ostali bez svega što su godinama stvarali.
"Volio bih da im mogu više pomoći, ali traktor je jedino što imam, i odlučio sam ga dati onima kojima je najpotrebniji. Znam koliko težak život može biti kada se suočiš s gubicima, i zato ne treba puno razmišljati nego jednostavno pomoći", rekao je Zdravko za Index.hr.
Njegova nesebičnost proizlazi iz vlastite tragedije. Nakon što je 2019. godine izgubio suprugu Dragicu u prometnoj nesreći, ostao je sam s maloljetnom kćeri. U najtežim trenucima, pomoć su mu pružali ljudi koje nije poznavao, a sada on tu dobrotu vraća drugima.
Njegova dobrota sada mu se vratila na najljepši mogući način. Ljudi kojima je pomagao udružili su se i skupili novac za njegov vozački ispit, jer Zdravko nema položeno i u Split dolazi autobusom.
"Jako su me obradovali i to će mi puno olakšati i pomoći da i češće dođem i ponesem više stvari. Sada upravo polažem ispit i onda me čeka vožnja. Nažalost, kada idem autobusom, ne mogu ponijeti puno, a volio bih svima pomoći. Ma ne mora to ni biti netko u potrebi, može biti samo netko tko se zaželio domaćih jaja ili krumpira. Ja ne tražim dokaze da vidim je li netko slabijeg imovinskog stanja, dijelim svima", ispričao je.
Zdravko je već poznato lice ispred splitske ribarnice. Ljudi ga prepoznaju, zaustavljaju i zahvaljuju mu na pomoći koju pruža. Jedna od prolaznica koja ga je susrela kaže da je upravo njegova iskrenost ono što ga izdvaja.
"Što da vam kažem, toliko pomaže i sve to radi čista srca. Ne traži od ljudi papire da bi provjerio jesu li siromašni. Danas je malo ovakvih ljudi i stvarno se nadam da će mu se sva ova dobrota jednom vratiti", rekla je.
Za svoju humanost i nesebičnu pomoć već je dobio zahvalnice Splita, Kaštela i Općine Muć, kao i nekoliko udruga, a predložen je i za nagradu Ponos Hrvatske. Kaže da mu je drago kada ljudi prepoznaju i cijene njegov rad, ali nagrade mu nisu najvažnije.
Njegovo najveće veselje proizlazi iz trenutaka kada može nekome donijeti osmijeh na lice ili mu makar malo umanjiti teret teških vremena. A ako svojim primjerom potakne još nekoga na dobro djelo, smatra da je učinio dovoljno.
