Nakon što je Ukrajina napala iranski brod u Kaspijskom moru, a Trump u utorak ugostio Zelenskog i Netanyahua, raste osjećaj da ukrajinski i iranski front više nisu izolirani. Sve više stručnjaka pojam svjetskog rata uzima ozbiljno.
Rat protiv Irana u utorak je navršio pet mjeseci, a američki predsjednik Donald Trump istog je dana, 28. srpnja, u Washingtonu primio ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Dva fronta, prije samo nekoliko godina nepovezana, sada se sve više isprepliću: ukrajinski dronovi potapaju iranske brodove, Sjeverna Koreja šalje vojnike na rusku bojišnicu, a iranski dronovi padaju nad Ukrajinom. Nekad bi se ti događaji promatrali zasebno, no sada ih sve veći broj analitičara opisuje kao dijelove jednog, globalnog sukoba.
Najsvježiji primjer preklapanja stigao je u utorak, kada je ukrajinski napad na iranski teretni brod u Kaspijskom moru ubio jednog iranskog državljanina. Teheran je zaprijetio odmazdom, a ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrii Sybiha telefonski je razgovarao s iranskim kolegom Abbasom Araghchijem, prenosi 24sata. "Cilj Kijeva je izbjeći svaku nepotrebnu eskalaciju", napisao je Sybiha na X-u, dodajući da su sve ukrajinske akcije usmjerene isključivo na obranu od ruske agresije. Araghchi je uzvratio optužbom da Zelenski krši međunarodno pravo i prozvao i Europsku uniju i Rusiju.
Istovremeno, ukrajinski stručnjaci za obaranje dronova Shahed, koje Iran isporučuje Rusiji, raspoređeni su u Perzijskom zaljevu kako bi pomogli američkim saveznicima u zaštiti od iranskih dronova. Krug se zatvara, a rusko-iranska suradnja više nije samo u naoružanju. Kako navodi Večernji list pozivajući se na analizu CNN-a, Rusija je Iranu navodno dostavljala i obavještajne podatke o američkim vojnim ciljevima, uključujući satelitske snimke baza. Trump je na to reagirao umanjujući značaj: "Mislim da im vjerujem", rekao je za Rusiju i Kinu, dodajući da ne vjeruje da prodaju oružje Teheranu. Njegov državni tajnik Marco Rubio tu temu nije ni otvorio na sastanku sa Sergejem Lavrovom.
Među prvima koji su javno iznijeli tezu o Trećem svjetskom ratu bio je Paul Poast, profesor međunarodnih odnosa sa Sveučilišta u Chicagu. Još u svibnju za BBC News Brasil rekao je: "SAD nastavljaju opremati, trenirati i davati obavještajne podatke Ukrajini, radi sve osim povlačenja okidača. A Rusija radi isto za Iran: osigurava oružje, informacije o ciljevima i pomoć u planiranju." Za njega su dva elementa dovoljna da se govori o svjetskom ratu: dva velika istovremena rata na različitim kontinentima i izravna uključenost velikih sila na obje strane, pri čemu svaka podupire protivnika one druge.
Poast ne očekuje razaranja na razini Prvog ili Drugog svjetskog rata, nego povlači povijesnu paralelu sa Sedmogodišnjim ratom iz 18. stoljeća, sukobom koji je uključivao više sila i bojišnica, a ipak nije dosegao totalno uništenje. U utorak je za isti medij ažurirao ocjenu: "Ono što se u svibnju možda činilo provokativnom tvrdnjom danas je široko prihvaćeno. Oba sukoba privlače sve više zemalja i nijedan ne izgleda blizu kraja." Kao najveći faktor neizvjesnosti vidi Kinu, koja bi iscrpljenost SAD-a na dva fronta mogla protumačiti kao priliku za potez prema Tajvanu.
Ništa manje zabrinut nije ni Gideon Rachman, glavni komentator vanjske politike Financial Timesa. U članku objavljenom u ponedjeljak ustvrdio je da se i Kina i SAD "aktivno pripremaju za rat jedni protiv drugih". Sukobi u Europi, na Bliskom Istoku i u Aziji, koji su dosad bili "još uvijek uglavnom odvojeni", počinju se preklapati. Rachman upozorava na "osovinu protivnika", Rusiju, Kinu, Iran i Sjevernu Koreju, koja, iako nije formalni savez, sve tješnje surađuje. Priznaje da je teško prepoznati jedinstveni zapadni blok odgovora, ponajprije zbog Trumpova odnosa prema saveznicima, ali zaključuje: "Regionalni sukobi i pogrešne procjene velikih sila mogu biti smrtonosna kombinacija."
S druge strane, povjesničar Niall Ferguson sa Stanforda oprezniji je i radije govori o "Hladnom ratu 2". Ipak, i on je priznao da pitanje o Trećem svjetskom ratu "nije apsurdno" te je rat s Iranom opisao kao "prvi rat umjetne inteligencije" zbog masovne upotrebe dronova i ciljanja vođenog AI-jem. Najdalje je otišao ekonomist Jeffrey Sachs sa Sveučilišta Columbia, koji je još u ožujku ustvrdio: "Vjerojatno smo u prvim danima Trećeg svjetskog rata." Sachs, doduše, uzroke vidi u američkoj zabludnoj potrazi za globalnom hegemonijom, što je stav koji dijele rijetki.
Dok analitičari upozoravaju, Bijela kuća djeluje kontradiktorno. Ministar obrane Pete Hegseth priznao je pred Senatom da Rusija i Kina "na određene načine omogućuju dio iranskih aktivnosti", no Trump je tu ocjenu odmah ublažio. Kako piše Večernji list, američki predsjednik tvrdi da mu ni Putin ni Xi nisu priznali prodaju oružja i da im vjeruje. Ako Moskva uistinu pomaže Iranu u napadima na američke vojnike, upozorava CNN, Trumpovo umanjivanje moglo bi sugerirati da Washington tu pomoć ne smatra crvenom linijom, poruka koja u Kremlju može biti protumačena kao zeleno svjetlo.
Nijedan od sukoba ne pokazuje znakove skorog završetka, a svaki novi tjedan povećava izglede da će u njih biti uvučena još neka država. Hoće li povjesničari jednom ovu eskalaciju nazvati Trećim svjetskim ratom, ostaje otvoreno. No rasprava koja je donedavno pripadala akademskim krugovima sada se vodi u najutjecajnijim svjetskim medijima i think-tankovima, i više nikome ne zvuči pretjerano.
