Dvojica maloljetnika stradala su u subotu navečer u dvorištu napuštene povijesne vile čiji je vlasnik u Dubaiju. Susjedi su godinama upozoravali na opasnost, a zgrada krije i bogatu povijest riječkog građanstva.
Dvojica maloljetnika koja su u subotu navečer povrijeđena prilikom urušavanja betonske ploče u dvorišnom objektu vile na riječkim Pećinama nisu u životnoj opasnosti. Ipak, zadržani su na bolničkom liječenju u KBC-u Rijeka. Brza i odlučna intervencija riječkih vatrogasaca spriječila je tragičan ishod, a policija i dalje utvrđuje sve detalje ovog slučaja.
Objekt u kojem se nesreća dogodila nalazi se na Šetalištu XIII. divizije, na kućnom broju 44, tik do hotela Jadran. Riječ je o povijesnoj vili poznatoj pod imenima Vila Gal i Vila Turković. Podaci iz zemljišnih knjiga otkrivaju da je njezin aktualni vlasnik Maxim Igorevich Vassiliev s prebivalištem u Dubaiju.
Za ljude koji žive na Šetalištu XIII. divizije ovaj događaj nije bio neočekivan. Kada se u večernjim satima odlomio dio goleme betonske ploče i za sobom povukao dvojicu maloljetnika, to je za susjede bilo samo potvrda višegodišnjih upozorenja. Iako su povremeno poduzimani koraci da se zgrada osigura, napuštena vila već je dugo služila kao riskantno mjesto okupljanja mladih i sklonište za beskućnike.
Elena Pollich, prva susjeda zapuštenog zdanja, nije krila ogorčenje. "Godinama gledamo propadanje ove zgrade i stalno upozoravamo da će netko stradati!", izjavila je Pollich za Novi list. Premda je dvorište nedavno uređeno, grane koje su zaklanjale prolaz su uklonjene, a postavljene su i nadzorne kamere, ulasci nisu zaustavljeni. Zaštitna ograda je probijena, omogućujući neometan pristup dvorištu pa sve do krova. Krovni prozor stoji otvoren, oborinska voda dodatno uništava unutrašnjost, a mladi se tamo i dalje redovito skupljaju. "Nešto se napokon mora poduzeti jer ne želimo da sljedeći put netko izgubi život", dodala je Pollich.
Povijesni kontekst zapuštene vile, u čijem je dvorištu umalo došlo do tragedije, za Novi list je pojasnio povjesničar umjetnosti Theo de Canziani. "Jedna od najupečatljivijih priča s pećinskih hridi upravo je ona o Vili Gal, poznatoj i kao Vila Turković, zdanju koje i danas svjedoči o zlatnom dobu riječkoga i sušačkoga građanstva", naglasio je de Canziani.
"To nije samo arhitektura, to je spomenik jednom vremenu, stilu života i ljudima koji su spajali Rijeku s najvažnijim europskim trgovačkim i kulturnim središtima", dodao je, opisujući bogatu kronologiju ove raskošne rezidencije. Njezina priča počinje na samom početku 20. stoljeća. Prvi vlasnik, Janos Gal, bio je iznimno bogati riječki trgovac takozvanom kolonijalnom robom. Za projektiranje svoje rezidencije na Pećinama angažirao je cijenjenog budimpeštanskog arhitekta Antala Grionija. Izgradnja je započela oko 1900. godine, a već u 1930-ima vila je dominirala vizurom tog dijela grada.
Godine 1926. vila prelazi u ruke plemićke obitelji Turković i ulazi u novo poglavlje. Za svoje su potrebe proveli opsežnu adaptaciju zdanja. U to vrijeme obitelj Turković bila je simbol gospodarskog uspjeha i društvenog prestiža, poznati po podizanju Kutjevačkog dobra 1882. godine, koje su doveli do najvećeg procvata vinogradarstva u Slavoniji. "Njihova loza duboko je povezana s primorskim krajem", istaknuo je de Canziani.
Ivan Matija Turković bio je dugogodišnji papinski konzul te gradonačelnik Bakra i Kraljevice u razdoblju francuske uprave od 1809. do 1812. Njegov sin Vjenceslav Turković izrastao je u vodećeg hrvatskog poduzetnika, trgovca drvom i žitom te vlasnika brodogradilišta u Kraljevici. Adaptacijom vile na Pećinama, barun Milan Turković pretvorio ju je u jedno od glavnih okupljališta tadašnje društvene elite. O utjecaju obitelji i važnosti same vile ponajbolje svjedoči podatak da je barun Milan Turković bio prvi predsjednik Rotary kluba Sušak. "Upravo je Vila Turković u tom razdoblju predstavljala simbol intelektualnog, humanitarnog i gospodarskog života Sušaka", zaključio je de Canziani.
