Viteško alkarsko društvo spasilo unikatnu kočiju iz 1873.
Nakon mukotrpne desetomjesečne restauracije, u dvorištu Alkarskih dvora u Sinju zasjao je vjerojatno jedini sačuvani primjerak kočije 'Viktorija' na svijetu.
Nakon mukotrpne desetomjesečne restauracije, u dvorištu Alkarskih dvora u Sinju zasjao je vjerojatno jedini sačuvani primjerak kočije 'Viktorija' na svijetu.
U dvorištu Alkarskih dvora u Sinju od 8. kolovoza 2026. godine izložen je izniman kulturni eksponat, potpuno obnovljena unikatna kočija tipa 'Viktorija' iz 1873. godine. Ovaj dragocjeni artefakt, star čak 153 godine, od potpunog je propadanja spasilo Viteško alkarsko društvo, a restauraciju je predvodio sinjski majstor Ognjen Kolak.
Ovo je najvjerojatnije jedini preživjeli i ispravni primjerak ove kočije na cijelom svijetu. Proizvedena je u poznatoj tvornici 'Gustav Koller' u austrijskom Grazu, a njezinu iznimnu vrijednost potvrđuju podaci iz austrijskih muzeja. Iako je Koller bio poznat po proizvodnji vrhunskih kočija, u svojim zbirkama nemaju sačuvan niti jedan jedini primjerak. Dodatnu potvrdu starosti daje i činjenica da je tvrtka koja je proizvela 'federe' za ovu kočiju otišla u stečaj davne 1900. godine.
Obnova je trajala više od deset mjeseci, a kočija je bila u izrazito derutnom stanju. Restaurator Ognjen Kolak opisao je proces kao dugotrajan i mukotrpan, ističući da su neke tehnike morali prvo naučiti kako bi ih mogli primijeniti.
"Neke stvari smo morali naučiti kako se rade i tek kada smo naučili, onda smo to primjenjivali u obnovi, onako kako su ti meštri radili. Nije sve baš identično, jer nismo mogli postići te uvjete, na primjer savijanje blatobrana koji su se savijali strojem na paru, a mi to nismo mogli postići", izjavio je Kolak za portal Ferata.
U cijelom procesu pazilo se na svaki detalj kako bi se zadržala stopostotna autentičnost. Vizija je bila da kočija s ponosom stane u budući Muzej Sinjske alke. Međutim, zbog nedostatka novca, učinjeni su tek minimalni, gotovo neprimjetni ustupci. Tako je za tapeciranje unutrašnjosti, umjesto preskupe prave kože, korišten vizualno identičan, ali pristupačniji materijal.
Uz glavnog majstora Kolaka, ključne uloge u restauraciji odigrali su i Marko Vuković Lača, koji je radio na mehanici, te Miro Gusić, zadužen za precizno tapeciranje unutrašnjosti.
Od novih detalja na kočiji ističu se tek novi pokrov i natpis o godini obnove, koji stoji uz restaurirani povijesni grb Viteškog alkarskog društva. Unutar same strukture nalazi se i poruka za one koji će u budućnosti ponovno rastavljati i servisirati kočiju. Iako je ostatak teksta javnosti nepoznat, posljednja rečenica otkriva emociju uloženu u rad: "Želja nam je da uživate u Alki kao što smo i mi uživali."
Na skrovitom mjestu u kočiji potpisala su se trojica restauratora, a među svoja imena uvrstili su i ime svog prijatelja Gorana Šabića, koji je preminuo netom nakon završetka restauracije.
