Vrsi ostaju bez vode, a Zadar zalijeva parkove
Dok se u Vrsima prazni vodosprema i prijeti prekid opskrbe, gradska tvrtka u Zadru rutinski natapa parkove na Poluotoku. Uz gubitke od 70 posto vode u mreži, postavlja se pitanje odgovornosti.
Dok se u Vrsima prazni vodosprema i prijeti prekid opskrbe, gradska tvrtka u Zadru rutinski natapa parkove na Poluotoku. Uz gubitke od 70 posto vode u mreži, postavlja se pitanje odgovornosti.
Zadarska županija nalazi se na vrhuncu vodoopskrbne krize obilježene apsurdnim kontrastima i potpunim nedostatkom koordinacije. Dok jedna komunalna tvrtka upozorava na kolaps i moli građane za štednju, druga se ponaša kao da se ništa ne događa, otkrivajući ozbiljne propuste u upravljanju ključnim resursom.
Općina Vrsi sinoć je objavila dramatično upozorenje u kojem se navodi da se očekuje potpuno pražnjenje vodospreme, što će dovesti do prekida opskrbe vodom. Istovremeno, iz tvrtke Vodovod d.o.o. Zadar stižu molbe za razumijevanje i najave o preusmjeravanju vode s drugih pravaca kako bi se situacija sanirala.
No, jutros, 6. kolovoza 2026., u samom srcu grada slika je potpuno drukčija. Na zadarskom Poluotoku, sustavi za navodnjavanje pod upravom gradske tvrtke Nasadi d.o.o. uredno rade i natapaju parkove. Ovaj prizor potvrđuju i snimke kojima raspolaže portal 023.hr.
Ovaj kontrast između apela za štednju i neometane potrošnje za estetske potrebe samo je vrh ledenog brijega. Kroz dotrajalu i zapuštenu mrežu Vodovoda u zemlju nepovratno iscuri između 65 i 70 posto zahvaćene vode. Prizori s Puta Bokanjca, gdje se pitka voda gubi naočigled, jasno ilustriraju razmjere infrastrukturnog nemara.
Ovakvo stanje otvara ključno pitanje zašto u jeku krize i najavljenih redukcija nisu uvedeni nikakvi interni protokoli o racionalizaciji potrošnje unutar samih gradskih tvrtki. Tražiti od građana solidarnost i štednju, dok istovremeno milijuni litara cure iz šupljih cijevi i koriste se za zalijevanje ukrasnog bilja, predstavlja prebacivanje tereta krize na krajnje korisnike umjesto suočavanja s višegodišnjim nemarom i nefunkcionalnim upravljanjem.
Situacija nužno nameće i pitanje odgovornosti na samom vrhu komunalnog lanca. Kada sustav gubi dvije trećine pitke vode i paralelno ignorira nedostatak osnovne komunikacije među gradskim tvrtkama, legitimno je propitati operativni kapacitet aktualne uprave zadarskog Vodovoda za obuzdavanje ove krize. Nastavak dosadašnje prakse, upozorava se, nedvojbeno vodi prema potpunom kolapsu mreže i prisilnim redukcijama koje će osjetiti svi, od kućanstava do bolnica i škola.
