Vrućine ubijaju gradske ptice: Evo kako im možete spasiti život

Toplinski valovi ne muče samo ljude, oni mogu biti kobni za ptice u urbanim sredinama. Zbog nedostatka znojnih žlijezda, ptice se hlade ubrzanim disanjem otvorenog kljuna, što dovodi do brzog gubitka tekućine i opasne dehidracije. U gradu, gdje temperature asfalta prelaze 60 °C, a tamni limeni krovovi dosežu i 80 °C, pronalazak vode postaje borba za preživljavanje.

U gnijezdima smještenim ispod limenih krovova ili na mjestima koja su izravno izložena suncu, mladi ptići nemaju mogućnost bijega te ugibaju zbog previsoke tjelesne temperature. Dodatno, zbog ekstremnih vrućina i suše, roditelji teže pronalaze kukce i crve za hranjenje mladunaca, što smanjuje uspjeh gniježđenja. No, postoji niz jednostavnih koraka kojima građani mogu pomoći.

Voda je važnija od hrane

Tijekom ljetnih vrućina, voda je pticama mnogo važnija od hrane. Kratkotrajno razdoblje s manjkom hrane odrasle ptice mogu podnijeti, no nedostatak vode ubrzano narušava njihovu sposobnost regulacije tjelesne topline. Zato je postavljanje plitke pojilice na balkon, u vrt ili dvorište često korisnije od pune hranilice.

Najbolje je koristiti podmetače za posude s cvijećem ili plitke tanjure. Vodu treba svakodnevno mijenjati kako bi se spriječilo širenje bakterija i razmnožavanje komaraca. U sredinu posude preporučljivo je staviti kamen koji viri iznad površine, on služi kao sigurno uporište i sprječava utapanje manjih ptica.

Gdje smjestiti pojilicu

Pojilice i hranilice treba smjestiti u hladovinu drveća ili grmlja. Kada je krošnja stabla gusta, ona može smanjiti temperaturu na površinama koje su u hladu za više od 10 Celzijevih stupnjeva. Za one koji žive u stanu, preporuča se postaviti teške keramičke ili plastične podloške na pod balkona ili stabilnu ogradu, u najhladniji kut, po mogućnosti ispod tende ili u sjenu velikih lončanica.

Onima s dvorištem savjetuje se postavljanje samostojećih kupališta na visinu od oko jednog metra kako bi ptice bile zaštićene od mačaka i drugih grabežljivaca. Pojilice i hranilice trebaju biti udaljene najmanje dva metra od grmlja ili mjesta s kojih mačke mogu skočiti.

Što nuditi za jelo

Prehranu je potrebno prilagoditi ljetnim mjesecima. Kruh se ne preporučuje jer se na vrućini brzo pokvari, ne pruža hranjive tvari, a može izazvati ozbiljne probavne tegobe. Umjesto teških i masnih sjemenki koje podižu tjelesnu temperaturu, preporuka je dati svježe voće narezano na komade, kao što su jabuke, kruške ili lubenica bez sjemenki. Za golubove i vrapce može se pripremiti smjesa od prosa, zobi ili pšenice, ali samo na mjestima koja su u sjeni.

Kako prepoznati toplinski udar i pružiti prvu pomoć

Simptom toplinskog udara kod ptice je položaj na tlu raširenih krila, otvorenog kljuna i izostanak bijega od ljudi. Pticu treba nježno uzeti krpom, staviti u prozračnu zatamnjenu kutiju i skloniti u hladnu prostoriju. Vodu joj treba dati u plitkom čepu, ali je ne smije se na silu ulijevati u kljun jer postoji rizik od gušenja. Nakon oporavka, predvečer je treba pustiti van.

Prije bilo kakve reakcije, pticu je potrebno promatrati sa sigurne udaljenosti kako bi se uočila eventualna slomljena krila, noge ili potpuno odsustvo reakcije na ljude. Kada ptić već ima perje i poskakuje po tlu, to znači da vježba letenje, a roditelji su mu u blizini, tada ga je dovoljno premjestiti s ceste u obližnji grm. Ako je životinja ozlijeđena ili u stanju šoka, može se kontaktirati broj 112, Centar za hitne službe.

Zelena infrastruktura kao trajno rješenje

Kako bi se ublažio efekt urbanih toplinskih otoka, gradske vlasti trebale bi sustavno ulagati u zelenu i plavu infrastrukturu. Zelena rješenja, poput vertikalnih vrtova i zelenih krovova, mogu smanjiti temperaturu objekata i do 1,4 °C, a pticama i oprašivačima pružaju visinske zaklone od ulične žege.

U Hrvatskoj se ove preporuke šire kroz Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim sredinama, koji provodi Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Europski gradovi već su odmakli dalje, Beč koristi koncept "zelenih klinova" i mrežu urbanih parkova, Pariz je kroz projekt Oasis transformirao školska dvorišta u zelene otoke, a Barcelona je spajanjem stambenih blokova u zone bez automobilskog prometa stvorila urbane oaze za ljude i ptice.

Građani mogu i sami poticati promjene kroz participativno budžetiranje, prijavljivanjem projekata poput javnih pojilica ili sadnje mikroparkova, te pokretanjem lokalnih peticija. Susjedstva se mogu organizirati i samoinicijativno postavljati pojilice na zapuštenim javnim površinama.