Predsjednik Srbije kao odgovor na pritisak na Srbe na Kosovu spominje promjenu toka rijeke Ibar, no stručnjaci upozoravaju da je riječ o nerealnom i dugotrajnom pothvatu s ozbiljnim posljedicama.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovno je zaoštrio ton prema Prištini, najavivši da bi promjena toka rijeke Ibar mogla biti jedan od odgovora na pritisak na srpsku zajednicu na Kosovu. Njegove riječi, koje je prenio Deutsche Welle, a objavio Tportal, glase: "vidjet ćemo što će Albanci raditi i kako će se ponašati".
Vodni sustav Ibar-Lepenac ima stratešku važnost za vodoopskrbu Kosova, navodnjavanje i proizvodnju energije. Ibar izvire u Crnoj Gori, dijelom teče kroz Srbiju, a na granici s Kosovom puni jezero Gazivode, koje se proteže kroz obje države. Nakon toga rijeka prolazi kroz Kosovo i središnju Srbiju te se ulijeva u Zapadnu Moravu.
Vučić je objavio da je pokrenuo formiranje radne skupine inženjera i građevinskih stručnjaka koja bi trebala ispitati mogućnost preusmjeravanja Ibra. Smatra da Srbija ima suvereno pravo na takav zahvat unutar svojih granica.
Stručnjaci u Srbiji, međutim, upozoravaju da bi se radilo o golemom i dugotrajnom projektu. Prolazak kroz stjenovit i planinski teren zahtijevao bi ogromna ulaganja, izgradnju tunela i brana, a posljedice po okoliš za cijelo slivno područje mogle bi biti ozbiljne.
Profesor hidrotehnike i hidrologije u mirovini Jovan Despotović za FoNet je izjavio da su Vučićeve najave o promjeni toka Ibra "poput hodanja u snu i da je riječ o projektu koji je nemoguće izvesti u kratkom vremenu bez rušenja brda i planina, a ne dolazi u obzir ni prema europskim propisima".
Ideja o skretanju Ibra nije nova. Prvi put se pojavila 1985. godine, u vrijeme izrade Memoranduma SANU, zbog čega se često povezuje s političkim kontekstom tog razdoblja. Od plana se na kraju odustalo.
Predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić Vučićevu najavu povezuje upravo s tim vremenom. Za Deutsche Welle je izjavio: "Od Vučića svašta može očekivati, ali nisam očekivao da će regresirati na 1983., 1985. godinu, kada su počela i fantaziranja srpskih nacionalista. Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni Kosovom nisu željeli baviti osim na razini obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova, a možda i dalje, i da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa više nije moglo da se učini".
Janjić dodaje da ga posebno zabrinjava "što se objektivno ovdje ne radi o racionalnom projektu. To nije projekt koji rješava neki problem, već je to jedan ideološko-propagandni mali projekt, ako ga uopće tako možemo zvati, koji služi da napravi još veću gužvu i galamu u regiji, kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop".
Skretanje Ibra ne bi pogodilo samo Albance, već i srpsku zajednicu na Kosovu. Janjić smatra da je sama prijetnja teško izvediva.
"Prijetnja da se naudi Albancima prazna priča, jer je, primjerice, kanal Dunav, Tisa, Dunav građen 20 godina u daleko organiziranijoj i bogatijoj državi, a za Ibar će biti potrebno 50 godina. Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jest predodžba o Srbiji i njezinu vodstvu. Jer, kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svatko će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi", upozorava Janjić.
Osvrćući se na položaj kosovskih Srba, Janjić ocjenjuje da je "položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste. Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sustava u toj zajednici nema, i tu je, nažalost, pomogla i Europska unija (EU) da se to razbije. Demokracija i višestranački sustav jednostavno nisu bili tema normalizacije".
Vučićev prijedlog izazvao je kritike i unutar same Srbije. Lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš poručio je da "dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči".
Janjić smatra da je usporedba sa Sizifom primjerenija. "Mislim da to zaista jest jedna epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažirana da amortizira sve ono što se događa na unutarnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi", zaključuje Janjić za DW.
