Vožnja javnim prijevozom u Zagrebu nerijetko donosi frustracije, od kašnjenja tramvaja do zastoja u prometu. No, za jednog Zagrepčanina iz četvrti Jarun, posljednja vožnja kući pretvorila se u pravu malu dramu na tramvajskoj stanici. Marko je, kako je ispričao za Zagreb.info, pokušao uhvatiti tramvaj, ali su mu put ispriječile dvije mlade djevojke koje se, unatoč njegovim upozorenjima, nisu pomaknule.
"Trčao sam uz dugu stanicu i vidio u daljini dvije mlade djevojke koje su stajale nasred nje, nasred puta. U tom trenu krenuo sam vikati 'makni se' jer sam trčao točno prema njima", započeo je svoju ispovijest Marko. Dodao je kako djevojke, iako nisu bile strankinje, nisu ni trznule na njegovo ponovljeno upozorenje. "Približavam im se i ponovim 'makni se', oni ni trznule nisu. Gledaju u mene i stoje, nisu strankinje. Nisam mogao više ni stati, pa sam odlučio proći između njih", nastavio je.
Pad na stanici i krvava koljena
Pokušaj prolaska između djevojaka završio je padom. "Ali one se ni na to nisu mrdnule, kao ukopane su stajale. Nekako se pokušam progurati, ali kao da sam pred zidom. Idem ramenom, ali izgubio sam ravnotežu i pao, k'o kruška. Pokupim se brzo s poda da mogu stići na tramvaj i ući u njega, došepam i sjednem na sic", opisao je Marko trenutak nezgode.
Tek nakon što je sjeo u tramvaj, primijetio je ozljede. "I tek onda sam imal kaj videti, koljena mi krvava, lakat i podlaktica, cijeli sam se izgrebao. Curi mi krv niz nogu, nitko u tramvaju ne trza, kao što nisu ni na stanici. Da bi netko barem prišao, pitao jesam li okej, trebam li pomoć, ma bilo što. Nitko mi vjerojatno ne bi ni ponudio mjesto da sjednem, da je tramvaj bio pun", požalio se.
Nestanak ZET-ovskog bontona
Marko smatra kako ovaj incident nije izoliran slučaj te da se bonton u zagrebačkom javnom prijevozu ozbiljno narušio. "Ovo kaj mi se dogodilo nije izoliran slučaj, znao sam više puta glasno napomenuti 'prvo se izlazi' kad bi ljudi navaljivali u tramvaj ili bus bez da prvo puste putnike van. ZET-ovski bonton očito ne znaju", zaključio je.
Osvrnuo se i na opću atmosferu među sugrađanima, prisjećajući se vremena kada su ljudi u tramvaju bili spremniji na razgovor i pomoć. "Ne znam gdje su nestali takvi Zagrepčani, ponekad mi fale oni koji su samo čekali da pokrenu razgovor u tramvaju", rekao je Marko za Zagreb.info.