Ana se vratila iz posjeta bratu koji već desetak godina živi u Irskoj i otkrila kako izgleda svakodnevica Hrvata u Dublinu, od cijena hrane do stambenih naselja u koja je gotovo nemoguće ući automobilom.
U Irskoj danas živi između 16 i 17 tisuća Hrvata, a njihovo iseljavanje intenziviralo se nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Za razliku od brojnih drugih članica, Irska nije uvela ograničenja za hrvatske građane koji su ondje htjeli živjeti i raditi, pa je Dublin mnogima postao novi dom.
Brojke to jasno pokazuju: 2013. godine u Irsku je otišlo 440 Hrvata, a vrhunac je zabilježen 2016. godine kada je tu zemlju odabralo 5.312 hrvatskih državljana. U međuvremenu se situacija promijenila, pa se zbog sve viših troškova života i skupih nekretnina dio ljudi počeo vraćati, no mnogi su ostali i prilagodili se drugačijem načinu života.
O tome kakve su razlike između Hrvatske i Irske za Dnevno.hr govorila je Zagrepčanka Ana, koja se nedavno vratila iz posjeta bratu koji u toj zemlji živi već desetak godina.
Anu je iznenadilo mnogo toga, od uređenja stambenih naselja i javnog prijevoza do ponude u trgovinama, a posebno su joj za oko zapele cijene hrane. Pokazala je račune iz trgovačkog lanca Dunnes, najvećeg irskog trgovca na malo koji osim hrane prodaje i odjeću te proizvode za kućanstvo.
"Kod njih je Philadelphia najjeftiniji sirni namaz, košta 2.65 eura", ispričala je Ana. Iz računa je vidljivo da je za kuhanu šunku izdvojila 2,50 eura, dok su pileći fileti koštali 10,99 eura. Dvije posude s mrkvom stajale su je po 1,09 eura, a na svaku je ostvarila uštedu od 40 centi; svježi peršin bio je jedan euro, salata 95 centi, pastrnjak 43 centa, korijen celera 1,49 eura, kocke za temeljac 2,80 eura, a mrežica luka 1,19 eura. Ukupni iznos na računu bio je 36,37 eura.
Drugi račun prikazuje cijene artikala koje i u Hrvatskoj često kupuju: dva pakiranja Kinder proizvoda s po pet komada koštala su 4,35 eura, mlijeko 1,75 eura, a kruh od kiselog tijesta 3,99 eura.
Osim cijena, Anu je iznenadila i sama ponuda. "Jedno jutro sam htjela kupiti kavu 3 u 1, ali to se pokazalo kao nemoguća misija. Svugdje sam tražila drvenu kuhaču jer oni tamo imaju neke plastične velike žlice, špek i sok poput Cedevite, ali nigdje to nisam uspjela pronaći. Poslije sam na internetu vidjela da ipak imaju kuhače, ali jako ih je teško naći", ispričala je.
Posebno ju je zgrozilo ono što je vidjela na odjelu voća i povrća. "Jedan dan sam htjela napraviti juhu, ali u dućanu nisam mogla kupiti grincajg kao kod nas, već sam sve morala kupiti posebno. Posebno pakirana mrkva, peršin, celer, ne možete vjerovati koliko plastike koriste."
Dok se u Hrvatskoj često raspravlja o uvozu voća i povrća, u Irskoj je situacija još dramatičnija. "Sve što vidite od voća i povrća je iz uvoza. Ipak, imaju puno svog mlijeka i maslaca, iako mi je maslac slan pa ne znam kako rade kolače", našalila se. Dodala je i da u dućanima ima jako puno janjetine, dok je svinjetinu gotovo nemoguće pronaći.
Njezini irski sugovornici rekli su joj da tamo malo tko kuha, većina ljudi kupuje gotova jela koja samo stave pet minuta u mikrovalnu. "Malo tko će nakon povratka s posla trošiti vrijeme da bi satima stajao u kuhinji za štednjakom", prenijela je Ana.
Hrvati koji žive i rade u Irskoj često ističu da im nedostaju dm, Müller ili slični lanci kakvi postoje u Hrvatskoj. "Tamo nema ničega sličnog, osim Bootsa koji me nije baš impresionirao svojom ponudom", rekla je Ana.
Iznenadilo ju je i to što je u ponedjeljak, dok vrtić nije radio i mnogi su bili kod kuće, centar grada bio pun, a trgovine su radile normalno. "Vrtić nije radio, ali trgovine su najnormalnije radile, a centar je bio pun", kazala je.
Pozitivno ju je iznenadio javni prijevoz, osobito tramvajska mreža, no život u velikim stambenim naseljima u kojima nijedna kuća nije jeftinija od milijun eura ima i svoje nedostatke. "Ta su naselja napravljena tako da možeš prošetati kroz njih. Ali jako je nezgodno ući u njih auto jer kilometrima treba ići zaobilaznicom, što zna stvarati probleme ljudima. Dobro je za ljude koji žive tamo, ali loše za sve ostale", opisala je.
Tijekom posjeta zoološkom vrtu obitelj je susrela jednog Irca koji ih je pitao odakle su. "Pitao nas je odakle smo i kada smo mu rekli da smo iz Hrvatske, samo je rekao da u Irskoj ima puno Hrvata. Inače, po onome što sam čula tamo naši ljudi su se dosta dobro snašli i dosta ih živi i u jako skupim kvartovima", ispričala je Ana.
Od svih razlika između Hrvatske i Irske jednu je ipak posebno izdvojila, račune za vodu. Od obitelji je doznala da u Irskoj ne dobivaju račune za vodu jer je ona besplatna. "Rekli su mi da su tamo jedno vrijeme morali plaćati vodu, ali ljudi su se pobunili pa je vlada morala odustati i voda se ponovno ne plaća", zaključila je.
