Veterinarka dr. Karen Halligan upozorava da visoka vlažnost zraka može biti jednako opasna kao i ekstremne temperature jer otežava psima da se rashlade dahtanjem, a poseban su rizik brahicefalične pasmine, stariji psi i oni s prekomjernom težinom.
Dok većina vlasnika pasa pazi da tijekom ljetnih mjeseci ne izvode ljubimce u najtoplijem dijelu dana i redovito provjeravaju temperaturu asfalta, postoji jedan često zanemaren faktor koji može biti iznimno opasan za njihove četveronožne prijatelje. Riječ je o vlazi u zraku, koja ozbiljno narušava sposobnost psa da regulira vlastitu tjelesnu temperaturu.
Veterinarka dr. Karen Halligan za ParadePets je objasnila kako visoka vlaga utječe na pse i dala ključne savjete za sigurno rashlađivanje pregrijane životinje. Njezina upozorenja stižu usred sparnih kolovoških dana kada je ovaj rizik posebno izražen.
Psi se prvenstveno hlade dahtanjem, procesom koji se oslanja na isparavanje vlage s jezika i dišnih puteva. No, kada je zrak već zasićen vlagom, taj prirodni mehanizam postaje znatno manje učinkovit. "Čak i kada temperatura zraka ne djeluje ekstremno, visoka vlaga ozbiljno narušava sposobnost psa da se rashladi", istaknula je dr. Halligan.
Veterinarka naglašava da vlasnici često griješe gledajući samo broj na termometru, zanemarujući pritom kako sparina može i umjerenu toplinu pretvoriti u ozbiljan rizik. "Mnogi vlasnici gledaju samo termometar, a zanemaruju kako sparina pretvara umjerenu toplinu u stvaran rizik. To se posebno odnosi na brahicefalične pasmine s kratkom njuškom, starije pse, životinje s prekomjernom težinom ili gustom dlakom", upozorila je.
"Vlasnicima savjetujem da sagledaju cijelu sliku, a ne samo broj na termometru. Pasmina, dob, težina, kondicija, dlaka, opće zdravstveno stanje i vlaga - sve je važno."
Kako bi spriječili da stanje eskalira do toplinskog udara, koji može biti smrtonosan, vlasnici moraju na vrijeme prepoznati suptilnije signale. Dr. Halligan navodi četiri ključna rana znaka na koja treba obratiti pozornost.
Prvi je pretjerano ili neprekidno dahtanje koje ne prestaje ni dok se pas odmara. Pritom je jezik "širok i spljošten", a slina "gusta i ljepljiva", opisuje veterinarka. Drugi znak su jarkocrvene desni, koje signaliziraju uzbunu. Ako se stanje pogorša i prijeđe u toplinski udar, boja desni mijenja se u blijedosivu ili plavkastu.
Treći indikator je opća slabost i letargija. Pas može djelovati zbunjeno, teturati, odbijati kretanje ili uporno tražiti hlad. Kao četvrti znak izdvaja se povraćanje i proljev ili drugi znakovi uznemirenosti poput nemira. "Kada pas počne pokazivati neurološke simptome, izrazitu slabost ili kolabira, već je riječ o hitnom medicinskom stanju", naglašava dr. Halligan.
Kod sumnje na pregrijavanje, brzina reakcije je najvažnija. Dr. Halligan savjetuje da se životinja odmah počne hladiti, a ne gubiti vrijeme na traženje idealne temperature vode. "Najpraktičnije je smočiti životinju hladnom, ali ne ledenom vodom te osigurati protok zraka ventilatorom ili klima-uređajem dok se traži hitna veterinarska pomoć. Izbjegavajte zamatanje psa u mokre ručnike jer oni mogu zadržati toplinu ako se ne mijenjaju redovito", preporučuje.
Što se tiče uranjanja u vodu, ono može biti korisno samo za određene pse. "Uranjanje u hladnu vodu može biti učinkovito za zdrave pse koji su pri svijesti, a koji su se pregrijali zbog napora. Međutim, teško bolesnom, nestabilnom psu ili psu koji je izgubio svijest potrebni su hitan veterinarski savjet i pomoć", objašnjava dr. Halligan. Ključna poruka je jasna: "prvo rashladite, odmah transportirajte i nazovite svog veterinara."
Za dane s visokom vlagom, veterinarka izdvaja tri komada opreme koji mogu značajno olakšati psu. Rashladne prostirke za ljubimce osiguravaju stalno hladnu površinu za ležanje koja ne ovisi o isparavanju, što je posebno korisno u vlažnom zraku. Prijenosni ventilatori, osobito oni s funkcijom raspršivanja maglice, pojačavaju hlađenje isparavanjem s mokrog krzna. Sjenila i tende blokiraju izravno sunčevo zračenje i smanjuju ukupno toplinsko opterećenje.
"Pri visokoj vlazi, sprječavanje dodatnog zagrijavanja jednako je važno kao i aktivno hlađenje, jer su prirodni mehanizmi hlađenja psa već oslabljeni", objašnjava dr. Halligan.
Granica između toplinske iscrpljenosti i toplinskog udara je tanka i opasna. "Toplinska iscrpljenost prelazi u toplinski udar, koji može biti smrtonosan, kada unutarnja tjelesna temperatura psa naraste iznad 40 do 41°C. Tada sustavi za hlađenje u tijelu potpuno zakažu", upozorava dr. Halligan. U toj fazi dolazi do razgradnje proteina, crijevna stijenka postaje propusna, a organi poput mozga, bubrega, jetre i srca trpe brza oštećenja.
Kritične znakove, poput napadaja, kolapsa, gubitka svijesti ili krvavog povraćanja, ne smije se ignorirati. Bez hitne intervencije, smrt može nastupiti u roku od nekoliko minuta do sat vremena. Čak i ako se pas naizgled oporavi, moguće je zatajenje organa satima kasnije, zbog čega je veterinarski pregled nužan nakon svakog ozbiljnijeg pregrijavanja.
"Najvažnije je da vlasnici shvate kako toplinski udar može napredovati iznimno brzo. Ne gubite dragocjeno vrijeme dok se stanje psa pogoršava. Odmah počnite s hlađenjem i potražite hitnu veterinarsku pomoć", zaključuje dr. Halligan.
