Zlatko Švec iz Donjeg Hrašćana
Unatoč neisplativosti, ovaj međimurski poljoprivrednik čuva tradiciju uzgoja crnih slavonskih svinja i obnove starih traktora.
Unatoč neisplativosti, ovaj međimurski poljoprivrednik čuva tradiciju uzgoja crnih slavonskih svinja i obnove starih traktora.
Ovih dana u dvorištu Zlatka Šveca iz Donjeg Hrašćana odjekuje prepoznatljiv zvuk mljevenja kukuruza, koji služi kao hrana za njegove kokoši i svinje. On je među rijetkima u selu koji još uvijek drži svinje, i to posebne, crne slavonske svinje, koje se nazivaju i fajferice.
Zlatko je svjestan ekonomske strane svog hobija, ali ističe vrijednost koja se ne može kupiti. "Da se razmemo, opće se ne isplati, ali bar znamo kaj jedemo. Nije problem kupiti, ali ipak je ovo domaće. Nemre mi niko reći da to nije istina. Samo se ljudima ne da, ali mi još imamo volje", kaže Zlatko.
Iako je meso ovih svinja iznimno cijenjeno, prinosi nisu veliki. "Meso je puno bolje, a čvarci su posebni. Iako ih malo ima, na posljednjem kolinju dobili smo tek kilu i pol", priznaje Zlatko. Upravo ta autentičnost okusa i podrijetla hrane ono je što ga motivira da nastavi s uzgojem.
Dok priča o životinjama, Zlatko se prisjeća vremena kada je gotovo svaka kuća imala štalu. "Pri nas je bilo četiri krav i dva koja. Kak se to vreme premenilo", kaže. Promijenio se i izgled sela. Nekada su krave pasle na zajedničkim pašnjacima, a za najbolja mjesta za ispašu vodila se prava borba. Danas su ta područja uglavnom obrasla jer više nema krava.
Također se prisjeća Goseče ulice u Hrašćanu. Na njenom kraju nekad je postojalo malo jezero gdje su se okupljale guske, pa je ulica dobila ime po njima. Zimi, kada bi se površina zaledila, Zlatko je tamo s prijateljima igrao hokej.
Osim brige o životinjama, Zlatkov veliki hobi je obnova starih traktora. U dvorištu stoji IMT 542 Deluxe, traktor tvrtke Industrija mašina i traktora iz osamdesetih, koji je sam obnovio. Najdraži mu je Steyr 288 iz 1963. godine, na kojem se rado vozi i njegov unuk Luka.
