Zločin protiv prirode i protiv Hrvatske: 37.000 tona otpada u srcu Like
Uskokovo izvješće otkriva industrijske razmjere ekološke katastrofe u Gospiću, postavljajući pitanja o odgovornosti i zakazivanju cijelog sustava.
Uskokovo izvješće otkriva industrijske razmjere ekološke katastrofe u Gospiću, postavljajući pitanja o odgovornosti i zakazivanju cijelog sustava.
Jučerašnje izvješće Uskoka o zagađenju u Lici razotkrilo je zastrašujuće razmjere ekološkog zločina. U Gospiću je, usred Like, ilegalno odloženo oko 37.000 tona miješanog tehnogenog otpada, a vještačenjem je utvrđeno da dio tog otpada ima opasno svojstvo ekotoksičnosti. Zagađenje teškim metalima i perfluoriranim spojevima već je doseglo podzemne vode.
Količina od 37.000 tona otpada ukazuje na operaciju golemih logističkih razmjera. Jedan veliki šleper može prevesti otprilike 25 tona tereta, što znači da je za dovoz ove količine bilo potrebno gotovo 1500 punih šlepera. Kada bi se ti kamioni poredali branik uz branik, formirali bi kolonu dugu 25 kilometara. Uz samo deset metara razmaka između vozila, ta bi se kolona protegnula na gotovo 40 kilometara, što je približno duljina cijele autoceste od Zagreba do Karlovca.
Da su korišteni obični teški kamioni nosivosti 10 do 12 tona, riječ je o više od tri tisuće pojedinačnih dolazaka. Za prijevoz iste mase kombijima bilo bi potrebno nekoliko desetaka tisuća vozila. Ove brojke jasno pokazuju da se ne radi o neodgovornom pojedincu, već o organiziranoj aktivnosti industrijskih razmjera.
Dio otpada uvezen je iz Slovenije i Italije, što dodatno produbljuje misterij propusta nadležnih službi. Iako je Schengenski sporazum ukinuo redovne granične kontrole, europski propisi o prekograničnim pošiljkama otpada i dalje su na snazi. Za svaku pošiljku mora postojati propisana dokumentacija, a za opasni otpad i prethodno odobrenje nadležnih tijela. Postavlja se pitanje kako je gotovo 1500 šlepera, godinama, moglo nesmetano prolaziti kroz prometne sustave dviju ili triju država, a da ih policija, carina ili inspekcije nisu zaustavile.
Na samoj lokaciji u Gospiću, prema nalazu vještaka, uklonjen je biljni pokrov na površini od gotovo 18.000 četvornih metara. Za legalno gospodarenje otpadom potrebne su brojne dozvole, odgovorna osoba, vođenje evidencija i ispunjavanje uvjeta zaštite okoliša, zaštite na radu i zaštite od požara. Sve to podliježe nadzoru više različitih inspekcija. Dok inspektori u rutinskim kontrolama mjere razinu rasvjete od 300 luksa ili kažnjavaju neispravan vatrogasni aparat s 500 eura, ostaje nejasno kako je golemi pogon s tisućama vreća opasnog otpada godinama ostao neprimijećen.
Ova ekološka katastrofa otkrivena je samo nekoliko dana nakon što je obilježena 31. obljetnica vojne operacije Oluja, koja je oslobodila Liku od agresora. Dok su se na svečanostima držali govori, u istu je Liku netko godinama dovozao i zakapao desetke tisuća tona otpada, pretvarajući jedan od najljepših hrvatskih krajeva u golemo ilegalno odlagalište.
Ključno pitanje koje se nameće jest koliko visoko seže lanac odgovornosti. Ovakve stvari ne nastaju same od sebe. Građani imaju pravo znati tko je izdavao dozvole, tko je provodio nadzor i što je utvrdio, te tko je zaključio da je sve u redu. Ako politički odgovor na sve bude da "nitko nije znao", to bi značilo da je problem mnogo dublji i da se tiče same srži funkcioniranja države.
"Ovo u Gospiću je zločin protiv Like i protiv prirode. Zločin protiv Hrvatske", stoji u komentaru Index.hr-a.
