Admiral Lošo otkrio tajnu operaciju nakon Oluje
Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo tvrdi da je obavještajna operacija Manjinjorgo, pokrenuta odmah nakon Oluje, spriječila novi rat i dovela do mirne reintegracije Podunavlja.
Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo tvrdi da je obavještajna operacija Manjinjorgo, pokrenuta odmah nakon Oluje, spriječila novi rat i dovela do mirne reintegracije Podunavlja.
Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo, autor knjige "Rat u kojem je spriječen genocid", iznio je dosad nepoznate detalje o tajnoj obavještajnoj operaciji koja je uslijedila odmah nakon vojno-redarstvene operacije Oluja. Prema njegovim riječima, riječ je o operaciji Manjinjorgo, za koju su znali samo tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane.
"Zadnja operacija u Domovinskom ratu nije Oluja ni Maestral niti Južni potez. Zadnja je operacija Manjinjorgo, riječ iz Dalmatinske zagore kojom su se plašila djeca. Ona je krenula odmah nakon Oluje, a o tome Granić i njemu slični nisu smjeli znati", izjavio je Lošo za Dnevno.hr.
Operacija se, prema Lošinim tvrdnjama, odvijala na dvije razine. Prva je bila psihološko iznurivanje srpskih snaga, posebice 11. korpusa vojske RSK pod zapovjedništvom Dušana Lončara. Lošo otkriva da je osobno prisluškivao razgovore tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića.
"Učinak Oluje bio je psihološki, prisluškivao sam Miloševića, pa je zapovjednik 11. korpusa Dušan Lončar mislio da prisluškujemo i njega. Uhvatila ga je panika, pa je isključio sve telefone", prisjeća se Lošo. Drugi ključni element bilo je izazivanje sukoba između Miloševića i srpskog paravojnog zapovjednika Željka Ražnatovića Arkana. "Najprije smo posvađali Arkana i Miloševića", izjavio je Lošo.
Vrhunac obavještajne igre uslijedio je kada je hrvatska strana doznala da mađarski izaslanik radi za srpske službe. Preko njega je plasirana dezinformacija da Hrvatska raspolaže raketama kojima planira gađati Beograd. "Već sutradan smo doznali da je Srbima to dojavljeno. Sve se to događalo za vrijeme Daytonskog sporazuma, na kojem je bio Mate Granić", navodi Lošo.
Rezultat ove operacije, tvrdi, bio je izravan. "I na kraju slušamo Beograd koji zaključuje: 'Pa nećemo izgubiti još jedan rat'. Upravo su zato Srbi s okupiranog područja Podunavlja iznenada 12. studenoga 1995. pristali na mirnu reintegraciju", objasnio je Lošo.
U slučaju da obavještajna operacija nije uspjela, Hrvatska je imala spreman plan za vojno oslobađanje Podunavlja. Operacija nazvana "Vatrene kočije" predviđala je angažman između 30 i 50 tisuća vojnika iz pet gardijskih brigada, uz dodatnih 100.000 vojnika u pričuvi za slučaj uključivanja Vojske Jugoslavije. Na okupiranom području Srbi su raspolagali s oko 25.000 vojnika.
"Kao jedan od planera te akcije koji joj je dao ime u slavu i čast naših Slavonaca koji vole konje, mogu reći da bi ta akcija u borbenom smislu bila iznad operacija Oluja. Mi bismo za 48 sati bili na Dunavu, odnosno 5 gardijskih brigada bi stajalo između Save i Dunava, a iza 250 000 vojnika", ispričao je Lošo. Dodao je i da je predsjednik Tuđman bio iznenađen taktičkom zamisli te operacije, ali je "prekrižio naziv 'Vatrene kočije' i nazvao je 'Vukovarska golubica'".
Lošo je zaključio kako je uspjeh operacije Manjinjorgo bio ključan za izbjegavanje daljnjih žrtava. "No, hvala Bogu da je operacija Manjinjorgo uspjela, jer žrtava je već bilo dovoljno", poručio je.
