Boris Mašić iz Muzeja Grada Zagreba otkrio je pravu istinu o podzemnim prolazima, demantirao priče o Medvedgradu i upozorio da se po Cvjetnom trgu hoda po starim grobljima.
Zagreb se može pohvaliti dugom i sadržajnom prošlošću koja se proteže kroz stoljeća, a njegove arhivske dokumente istraživali su i pisci kao što su August Šenoa i Marija Jurić Zagorka dok su prikupljali podatke i poticaj za svoje književne radove. Ipak, najpoznatija enigma vezana uz Zagreb vjerojatno je skup skrivenih prolaza ispod zemlje u starom dijelu grada, posebno u Gornjem gradu i na Kaptolu, te čak i na Medvedgradu.
Istinu o tunelima pod Zagrebom otkrio je arheolog Muzeja Grada Zagreba, Boris Mašić, u podcastu "Zagreb Talks" Turističke zajednice Grada Zagreba. "Tuneli koji postoje dio su infrastrukture koja je nastala u vrijeme 2. svjetskog rata. Služili su, kao tunel Grič, kao sklonište", pojasnio je Mašić.
Dodao je kako misli da sveukupno postoje tri tunela pod gradom te istaknuo da je tunel Grič i za vrijeme Domovinskog rata funkcionirao kao sklonište. "I on je jedan od dobrih primjera kako se može iskoristiti infrastruktura u turističke, kulturne svrhe", rekao je.
Mašić je demantirao popularnu priču o povezanosti tunela s Medvedgradom. "Priča je bila i o tome da je jedan spojen s medvedgradskim zdencem. Bio sam u medvedgradskom zdencu, nema nikakvog tunela", iskren je arheolog.
No, u centru postoji ipak još jedan tunel, onaj koji spaja Tkalčićevu ulicu i Dubravkin put. "To je taj jedan o kojem se ne zna ništa, mislim da je još uvijek u funkciji, u biti zato ne znamo o njemu ništa", tvrdi Mašić.
Priča o tunelima, vjeruje arheolog, možda je povezana sa starim kanalizacijskim odvodima. "Nedavno smo imali priču da je neki tunel na Kaptolu, a u stvari je kanalizacija pretprošlog stoljeća", prisjetio se. "To jesu veliki kanali koji odvode niz Medveščak itd., kad je premješten potok Medveščak", elaborirao je.
Objasnio je i kako se štite arheološki slojevi ispod površine. "S obzirom da su Kaptol i Gornji grad arheološki zaštićene zone, postoji nešto što se zove zaštićena povijesna urbana cjelina Grada Zagreba. Unutar njega, prilikom radova, postoji arheološki nadzor, da se ne bi oštetili slojevi koji su ispod", kazao je.
Mašić je govorio i o najstarijim grobljima pronađenima na širem gradskom području. "Najstarija su u Vrapču i Horvatima, to su pretpovijesna groblja. Onda imate groblja uz cestu koja su antička, iz rimskog vremena. To je groblje na križanju Savske i Vukovarske, u Maksimiru... Sve ono gdje su nekad išle rimske ceste", rekao je pa nastavio s nešto novijima.
"Groblje kod katedrale, uz nekadašnju crkvu svetog Emerika, groblje na Trgu svetog Marka, rano srednjovjekovno groblje u Držićevoj. Po gradu ih imate koliko hoćete, ovih koji kreću u srednjovjekovnom razdoblju i novom vijeku. Tu ih imate od Svetog Marka, Griča, po Cvjetnom trgu hodate po groblju, pod rodilištem u Petrovoj", istaknuo je.
Ti grobovi na određeni se način ipak razlikuju od onog što danas poznajemo pod pojmom grob. "To su obično ukopi u grobnoj raci, pokojnik je položen u lijesu ili bez, možda umotan u nešto. Nađete ga položenog na leđa, možda nekad i na bok, kad je gužva. Taj primjer imali smo u franjevačkom samostanu na Kaptolu, presloje jedan drugoga jer je gužva, svi se hoće ukopati na tom svetom mjestu", rekao je Mašić.
Kad se krenulo u uređenje parka Grič 2003., tamo je pronađeno groblje. "Ta je lokacija jedina na Gornjem gradu gdje nikad nije bilo građevinskih aktivnosti, osim što znamo da je bio srušen dio bedema prilikom njegovog uređenja. Krenuli smo to kopati 2003. i zadržali smo se dosta dugo, sve je završilo tamo iza 2015.", zaključio je arheolog.
