Bajkerica postala balerina: Rosalía mijenja vizualni identitet
Rosalía je na svjetskoj turneji Lux Tour radikalno promijenila estetiku, od bajkerske Motomami ere do eteričnog baleta i religijske ikonografije.
Rosalía je na svjetskoj turneji Lux Tour radikalno promijenila estetiku, od bajkerske Motomami ere do eteričnog baleta i religijske ikonografije.
Rosalía je tijekom ove godine započela svoju najveću svjetsku turneju do sada, nazvanu Lux Tour, koja prati njezin album istog imena objavljen prošle godine. Lux predstavlja njezin četvrti studijski album, a ujedno i značajan vizualni pomak. Na tom albumu, španjolska pjevačica koristi čak 14 jezika, a glazbeni stilovi obuhvaćaju od glitchy hip-hopa i reggaetona do flamenco ritma i opere, dok se na pozornici sve pretvara u raskošnu mješavinu klasične glazbe, mističnih elemenata, kazališta i religijske ikonografije, kako prenosi Buro 24/7.
Ovom turnejom Rosalía radikalno mijenja svoj vizualni jezik. Grubu, urbanu i pomalo agresivnu estetiku albuma Motomami zamijenila je potpuno suprotnim pristupom: eteričnim velovima, baletnim siluetama, bijelim slojevima, religijskim simbolima i gotovo anđeoskom atmosferom.
Motomami je bio obilježen kožom, kacigama, zakovicama, motociklističkim linijama i sportskim komadima, među kojima su se posebno isticali dizajni Diona Leeja. To je bila estetika brzine, otpora i ženske moći. S druge strane, Lux je tih, i upravo zbog toga možda još dramatičniji.
Na pozornici sada gledamo fluidne haljine, korzete, bijele velove i tutu suknje, uz baletne reference koje Rosalía kombinira sa svojim prepoznatljivim subverzivnim detaljima. Umjesto oštrih i brzih pokreta, koreografije su sada fluidnije i suzdržanije, gotovo kao da gledamo baletnu predstavu unutar pop koncerta.
Čak se i njezin vokalni pristup prilagođava novoj estetici. Sve više napušta uobičajeno pop pjevanje te se okreće opernim i vokalnim tehnikama inspiriranim crkvenom glazbom, a izvođenje na latinskom, talijanskom, sicilijanskom i drugim jezicima dodatno učvršćuje dojam da promatramo mješavinu koncerta, opere i performansa.
Baš kao što su to nekada radili David Bowie ili Madonna, Rosalía modu koristi kao način označavanja novih kreativnih poglavlja. Odjeća za nju nikada nije samo odjeća. Kožna jakna Motomami predstavljala je opstanak i žensku moć, dok Lux velovi i baletne strukture ukazuju na ranjivost, pročišćenje, zrelost i povratak klasičnim temeljima.
Ovdje suradnje s modnim brendovima poput Diora i Acne Studiosa nisu samo obični sponzorski aranžmani. Odjeća je osmišljena i birana da djeluje pod svjetlima reflektora te prati Rosalíjine pokrete, zbog čega gotovo svaki kadar s nastupa izgleda kao modna priča.
Rosalía je vizualni identitet turneje podijelila na dva velika poglavlja: europsko i američko. Europski dio donosi mračni romantizam, povijesne aluzije i gotovo svetu atmosferu. Na sceni se pojavljuju baletne špice, napuhane suknje od tila, vezeni čipkasti ogrtači i pokrivala za glavu koja evociraju časne sestre.
U kontekstu estetike, kuća Ann Demeulemeester posebno se ističe, a njen kreativni direktor Stefano Gallici, kroz kostime koje je dizajnirao za Rosalíju, transformira klasični balet u nešto puno tamnije, s više poezije i dekonstrukcije.
Za američki dio Rosalía je birala Dior i Jonathana Andersona, koji tradiciju kuće tumači na vrlo suvremen način. Prisutne su haljine s ukrasima koji su izvezeni, a koje se kombiniraju sa satenskim šeširima nalik trorogu, inspiriranim Diorovom ready-to-wear kolekcijom za proljeće 2026., dok Rosalía u tim odjevnim predmetima izvodi ples u baletnim špic-papučama koje su prave i funkcionalne.
No, Rosalíjin privatni ormar također prati novu estetiku. Dok se kretala ulicama New Yorka, pjevačica je ostavljala dojam kao da je upravo završila nastup, noseći po narudžbi izrađenu Yasmina body haljinu od lateksa, koja je bila zategnuta s dva remena, a uz nju je nosila bijelu tutu suknjicu od tila. Na taj je način svoj prepoznatljivi koncertni stil prenijela i na gradske ulice.
Ekstremni luksuz i fizički napor postoje jedan uz drugi. Kostimi nisu samo lijepi predmeti koje gledamo iz publike, već moraju pratiti tijelo, pokret i koreografiju, čime kantautorica doslovno postaje živa umjetnička instalacija.
Motomami je predstavljala Rosalíju koju smo mogli vidjeti kako brzo prolazi gradom na motociklu, odjevena u kožu i s kacigom na glavi. Lux je Rosalía koja se, za razliku od okretanja prema tlu, usmjerava prema nebu. Bajkerica je postala balerina.
