Baka od 90 godina uporno odbija dom

Kada briga o starijoj i nemoćnoj osobi postane fizički i emocionalno neizdrživa, obitelji se često nađu pred zidom. Upravo s takvom situacijom suočila se i korisnica Reddita linolada_, čija je objava o 90-godišnjoj baki koja uporno odbija odlazak u dom za starije i nemoćne izazvala lavinu potresnih komentara.

"Što napraviti s osobom koja ne želi u dom za starije i nemoćne? Situacija je ovakva, baka mi je ostala 100 posto nepokretna, a ne želi u dom za starije i nemoćne. Kako ju pridobiti? Postoji li drugo rješenje? Potrebna joj je 24-satna skrb, a ja se ne stignem brinuti o njoj jer moram na posao. Ima li netko slično iskustvo?", napisala je. Ispod objave ubrzo su se počela nizati osobna svjedočanstva koja razotkrivaju svu težinu ove odluke.

Od štrajka glađu do privida kontrole

Jedno od najdirljivijih iskustava podijelila je korisnica čija se baka godinama opirala. "Moja baka nikako nije tila, inatila se do zadnjeg momenta. Inače je jako tvrdoglava i teška osoba, bila je samostalna cili život i teško joj je prihvatit da mora ovisit o drugim ljudima, iako sad ima 90 godina i većinu vrimena je u kolicima", ispričala je. Obitelj je prvo unajmila ženu koja je s bakom provodila pola dana, no to nije bilo dovoljno jer bi starica padala u satima kada je bila sama.

Kada su je konačno smjestili u prvi dom, reakcija je bila dramatična. "Utripala je da radnice truju ljude jer je u tom periodu umrlo više ljudi. Počela je doslovno štrajkati glađu da je izvadimo od tamo", prisjetila se. Tek nakon premještaja u drugi dom, gdje je otac redovito posjećuje svaki petak i vodi je na kavu ili u njezin stan, situacija se smirila. "Možda bi i tvoja baka pristala na kraju kad bi znala da je nećete samo šupnit tamo i zaboravit na nju, šta je starim ljudima najveći strah oko domova", poručila je.

Strah od napuštanja i gubitka kontrole

Stručnjaci ističu da je upravo strah od napuštanja ključni razlog otpora. "Meni baka ima skoro 90 godina i stvarno je jadna, sva nikakva i nikako ne želi u dom", napisala je jedna osoba. "Barem moji u obitelji njoj kuhaju sve, ali ona jede kao ptica i bojimo se da, ako ju tamo pošaljemo, ne bi jela ništa. Boji se ostati sama pa smo mi tu uz nju."

Slično misli i korisnica koja je baku izgubila u njezinoj 90. godini. "Nije htjela u dom ni po koju cijenu i poznavajući nju to bi ju dotuklo", rekla je, dodajući kako neki stariji ljudi ipak prihvate dom jer tamo imaju društvo, dok se drugi "boje ili imaju osjećaj da ih se obitelj odrekla zbog toga što su im na teret".

Jedan od komentatora bio je izravan: "Generalno je uvijek ista priča sa starcima i odlaskom u dom. Uglavnom, ako si ti jedini odgovoran odnosno odgovorna za baku, ti odlučuješ. Ovo mi je kao da netko pita kako natjerati dijete u školu. Bako, stara si i nemoćna, nemaš izbora niti prava na odluku." Ipak, savjetuje i alternativu: "Alternativa je zaposliti osobu za kućnu njegu, ali to je još skuplje od doma, ako želiš da je netko s njom 24/7."

Kućna njega ili dom: cijena i liste čekanja

Rasprava se brzo prelila i na financijsku stranu. Jedan korisnik tvrdi da "kućna njega već duže vrijeme nije skuplja od staračkog doma", objašnjavajući da je među njegovateljima velika konkurencija diljem Hrvatske i izvan nje. Istovremeno upozorava na realnost: "U isto vrijeme postoji niz domova za koje je lista čekanja i do 10 godina."

O važnosti pravovremene prijave svjedoči i korisnik čiji je djed odbio upis na listu dok je bio dobro. "Ubrzo nakon toga mu je zdravlje počelo ubrzano propadati, a živim u gradu u kojem, ako odbiješ upis na listu, nećeš do smrti ponovno doći na red. Sada moja mama i ujak trče tri puta na dan brinuti se o njemu uz posao i druge obaveze."

Kada odluka dođe prekasno

Neke priče imaju i tužniji epilog. "Moji baka i djed nisu htjeli u dom, no kad su postali nemoćni i nepokretni morali smo ići dogovoriti dom. Oboje su završili u bolnici (u razmaku od tri tjedna) i oboje umrli u bolnici tako da ih nismo stigli ni prebaciti u dom gdje ih je čekalo mjesto... ali ja mislim da je tako i bolje", napisala je jedna korisnica.

Druga obitelj već dvije godine brine o baki koja je doživjela dva moždana udara i potpuno je u krevetu. "Mama i tata se izmjenjuju konstantno sa smjenama, ako ne mogu, uskačemo ja i sestra", opisala je unuka. "Ona isto nije htjela u dom i moj tata je to ispoštovao, ali on se i najviše brine o njoj. Već je dvije godine u krevetu, a moji kao da imaju malo dijete ponovno." Preporučila je i konkretnu pomoć: "Nama je super došao bolnički krevet i antidekubitalni madrac, a to možeš u Caritasu uzeti za sitno nešto."

Neki su ipak uspjeli nježnim pristupom. "Moja je kroz mjesec dana nakon što je pala prihvatila napokon. Bilo je puno posla. Više nas je svaki dan pričalo s njom da ne može sama i da se ne može vratiti. Njezina patronažna je puno pomogla da prestane na to gledati kao na odbacivanje", podijelila je korisnica. Drugi predlažu da se baki da "privid kontrole" i da joj se kroz obilaske domova pokaže da joj može biti ljepše u društvu vršnjaka. Jedna osoba je kao moguće rješenje istaknula i dom u Rovinju koji ima jednokrevetne sobe, što bi moglo značajno olakšati prihvaćanje.