Kolumnist Boris Beck u oštroj kritici gradske vlasti navodi da se spremnici za smeće namjerno postavljaju na povijesne lokacije kao simbol trijumfa, dok se novac preusmjerava na svjetonazorske projekte.
Postavljanje spremnika za smeće na Trg bana Jelačića nije slučajnost niti komunalna pogreška, već pomno osmišljen potez, tvrdi kolumnist Boris Beck u tekstu objavljenom na portalu Narod.hr u nedjelju, 2. kolovoza 2026. godine. U svojoj kolumni za Večernji list, Beck razvija tezu da je takozvana "možemovska kultura" organizirana poput kontejnera, puni se novcem i prazni, bez stvarnih rezultata osim ideološke indoktrinacije.
Beck nabraja niz zagrebačkih lokacija na kojima su se pojavili spremnici za otpad. Među njima su Kaptolski trg pred katedralom, prostor ispred Palainovke podno Popovog tornja, romantični Ilirski trg, te Masarykova ulica pred zgradom Kuće Kallina. Spremnici su postavljeni i pred monumentalnim pročeljem crkve sv. Petra, uz kuću kaptolskog vrtlara iz 18. stoljeća u Vlaškoj ulici, na Zrinjevcu, Strossmayerovom trgu te na samom ulazu u kuću Zrinskih na Gornjem gradu.
"Nema nijedne lijepe, povijesne, jedinstvene ili svete točke da se onamo nije uguralo smetlište", piše Beck, povlačeći paralelu s time kako se bivši američki predsjednik Donald Trump "ugurao na snimku španjolske reprezentacije po osvajanju Svjetskog prvenstva". Prema njegovom tumačenju, ono što su u povijesti katolicima bila raspela, a komunistima partizanski spomenici, gradskoj vlasti danas su upravo smetlišta, znak trijumfa koji mora biti na najuočljivijim punktovima.
Dok se u javni prostor smještaju prazni označitelji namijenjeni utilitarnoj funkciji, Beck tvrdi da se stotine tisuća eura preusmjeravaju na financiranje svjetonazorskih projekata. Riječ je, kako navodi, o mreži istomišljenika organiziranih u udruge suradnika, prijatelja, partnera i rođaka, čije aktivnosti, murali, akcije, koncerti, performansi, ne ostavljaju materijalne tragove. Kolumnist pritom podsjeća da se jedna od povezanih udruga upravo zove Kontejner, sugerirajući da su pravi kontejneri samo "dimna zavjesa".
"Lažni bog novca zauzeo je mjesto pravog Boga", poručuje Beck u kolumni za Večernji list.
U drugom dijelu kolumne, Beck se osvrće na odlagalište otpada Jakuševac, nazivajući ga "najvećim arheološkim lokalitetom potisnute suvremene povijesti". Svo osobno i kolektivno smeće proteklih pola stoljeća, od slikovnica i igračaka do bilježnica i pisama, ondje je u negativu, piše autor.
U nizu asocijacija nabraja što bi se sve moglo pronaći na Jakuševcu: "stara išarana Cesarićeva bilježnica, struna gudala Tonka Ninića, ćelavi kist Ede Murtića, Džamonjini hrđavi čavli, gaće Toma Gotovca, Šuvarova Bijela knjiga, memoari Jakova Blaževića, dlake s Račanove brade, ručnici s kojima se Tito brisao, možda čak i koja Tuđmanova salveta". Tu je i "međunarodno smeće": trzalica Keitha Richardsa, prazna kajdanka Johna Cagea, maramice Georga W. Busha i higijenski ulošci Tine Turner.
Beck ironično predlaže da bi otkapanje Jakuševca moglo rezultirati prvim svjetskim muzejom menstruacije, s obzirom na "pola stoljeća tampona i bindi" koji se tamo nalaze. Podsjeća da je gradonačelnik Tomislav Tomašević na vlast došao iz Instituta za političku ekologiju, sugerirajući da bi konzerviranje Jakuševca i njegovo otvaranje za javnost s vođenim turama bila "prvorazredna političko-ekološka akcija".
"Naši mladi koji pisanje prepuštaju strojevima odrekli su se razmišljanja", upozorava Beck u tekstu.
Kolumnu zaključuje opaskom da guranju podzemnih spremnika na povijesno važna mjesta nema kraja, dodajući da bi komunistički spomenici "bili pošteđeni te strahote", ali ih je, nažalost, malo ostalo. Cijeli tekst završava ritmičnim nizanjem riječi koje dočaravaju suvremeni mentalitet: "Kuća, kuća, kuća, plaža, plaža, plaža, terasa, terasa, terasa, lokal, lokal, lokal".
