Biskup Kovač u Požegi: Pravo zlato su ljudi koje ljubimo
Svetkovina svetog Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, proslavljena je u ponedjeljak misom koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač.
Svetkovina svetog Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, proslavljena je u ponedjeljak misom koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač.
U ponedjeljak, 10. kolovoza 2026., u Požegi je svečano obilježen blagdan svetog Lovre, đakona i mučenika, koji je zaštitnik Požeške biskupije i njezina Caritasa. Misu ispred Biskupskog doma, uz crkvu svetog Lovre, služio je zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač, zajedno s požeškim biskupom Ivom Martinovićem i drugim svećenicima.
U homiliji je biskup Kovač život svetog Lovre povezao s pitanjem što Crkva i društvo doista smatraju vrijednim. Podsjetio je na crkvenu predaju prema kojoj su rimske vlasti od Lovre, nakon što je dobio nekoliko dana života poslije pogubljenja njegova biskupa, zatražile da preda crkveno blago očekujući zlato, srebro i dragocjenosti.
Umjesto toga, Lovro je pred rimskog prefekta doveo siromahe, udovice, siročad, bolesnike i odbačene. "Evo blaga Crkve", poručio je sveti Lovro, prema crkvenoj predaji. U toj je slici biskup Kovač uočio poruku koja je bezvremenska. Kazao je da je za rimskog prefekta blago bilo ono što se može izmjeriti, prebrojiti i zaštititi, a za Lovru je blago bilo u ljudskom licu.
Tu je poruku izravno povezao s Požeškom dolinom, koja stoljećima nosi naziv Vallis aurea, odnosno Zlatna dolina. "Pravo zlato Požeške doline nisu stvari koje posjedujemo, nego ljudi koje ljubimo", istaknuo je biskup Kovač.
Time je poznati naziv kraja dobio drukčije, dublje značenje. Vrijednost Požeštine ne leži samo u plodnoj zemlji, vinogradima, domovima i materijalnim dobrima, već u načinu na koji zajednica postupa prema slabima, bolesnima, usamljenima ili odbačenima.
Upravo je zato sveti Lovro, kao zaštitnik Caritasa, posebno snažan simbol. Njegova riječ nije samo dio povijesti mučeništva, već postavlja konkretno pitanje današnjem svijetu: vidimo li vrijednost osobe kada od nje nemamo koristi?
Slavlje u Požegi stoga nije bilo samo sjećanje na sveca iz ranog kršćanstva. Bilo je to podsjećanje na kriterij po kojem se snaga zajednice ne mjeri onim što ima, nego onim koga ne zaboravlja.
